pijani mizantrop
20.02.2009., petak
Isuse, pa on je pijan!
|
dakle, želite li čuti nešto urnebesno? jučer sam izašao van samo s namjerom da malo odem do rune, na kojih sat-dva, i popijem 2-3, pive. ali, kurac. na putu do tamo sreo sam božića. on me pitao da li idem pred boogaloo. nisam imao pojma o čemu priča, zato jer u zadnje vrijeme fakat ko da živim ispod kamena, izlazim iz kuće i doznajem informacije samo kada se idem napiti. pa mi je onda on morao objasniti da je navečer sepultura u boogaloou. rekao sam mu da nemam para za ulaz, a on meni da nema ni on nego da se samo ide napiti ko svinja ispred kluba. pa sam razmišljao cijele tri sekunde i rekao mu: "dobro onda. doći ću". i otišao sam u runu. i popio sam 3 pive. sprijateljio sam se s nekim ljudima koji su došli iz pizde daleke materine na koncert, s nekog otoka, ne sjećam se. i onda sam si osigurao 2 litre vina poslje toga, i krenuo pred jebeni klub. tamo sam se napio kao krmača. bili su tamo igi i božić, i snjima sam najviše pio. sukao sam i nekog brandiya malo.i tako, popilo se sve, a mi poželjeli ući. i neki manijak me nagovorio da se probamo pretvarati da radimo kao montažeri opreme za sepulturu, lol. pa smo došli pred redare i počeli izvoditi i pretvarati se. govorili smo svašta, da nas čekaju unutra, da imamo posla, blabla, čak smo i jako pijano odglumili razgovor na engleskom preko mobitela, kao da razgovaramo s nekim iz sepulturinog tima. onda smo se ubrzano udaljili kada smo im dopizdili i kada su namjeravali pozvati policiju (?) a sada dolazi jako zabavan dio. meni vrag nije dao mira, i kada sam shvatio da je koncert gotov, uletio sam u klub, sa nekom i meni nepoznatom namjerom. šetao sam se okolo, i gledao igija kako skomiran slini na stolcu i mumlja besmislice. a onda sam vidio da su vrata od prostorijice u kojoj se bendovi zadržavaju prije i poslje nastupa OTVORENA. "pa, zašto ne?", pomislio sam, i nonšalantno ušetao unutra. odjednom sam si utuvio u glavu da bi bilo jako smiješno pretvarati se da sam novinar. pa sam to i učinio. u prostoriji nije bilo nikoga. pa sam se malo vrzmao okolo. pomišljao sam na to da nešto ukradem, zato jer mi se I TO činilo kao jako smiješna ideja. ali sam shvatio da se niti nema išta korisno ili vrijedno za ukrasti, pa nisam ništa ni uzeo. i bolje da nisam. danas bi se osjećao kao smeće, a neko bi mi možda i kosti slomio. sve zanimljive stvari vjerojatno su bile u svlačionioci. nisam znao što bih, i kako da ostvarim svoju pijanu zamisao da intervjuiram nekog. pa sam SJEO, zavalio se u dobar naslonjač u toj sobici i počeo OTVARATI pive koje su bile na stolu.(!) isuse! da me neki redar našao tako tamo slomio bi me. i tako, potpuno sam se bezobrazno udomaćio u toj sobi za bend, sjedio, pio.. bio sam jako pijan! namjera mi je bila čekati u toj sobici da se pojavi bend, pa da ih jako pijan i smrdljiv intervjuiram čisto iz zajebancije, da se predstavim kao neki novinar, tog-i-tog underground lista. LOL! ali oni nisu došli. što mi nije bilo logično, jer sam mislio da moraju još doći tamo, ali oni su se pokupili u bus što je bio parkiran ispred. jebi ga! bila bi to tako dobra šala! i tako sam tamo popio par pivi, i čekao tako oko pol sata, smijao se, pričao sam sa sobom, hihotao se kao da sam izgubio razum. božić me čuo pred vratima pa je ušao i pokušavao me izvući van da me netko ne razbije, ali ja nisam htio, govorio sam mu da sam novinar i da ću ćekati i piti tamo dok neko ne razgovara sa mnom!  na kraju mi je dosadilo sjediti tamo sam. bilo je upravo nevjerojatno da baš nitko nije ušao provjeriti što se to događa tamo unutra, i da nitko nije ušao. pa sam kroz druga vrata u toj sobi izašao na stage. tamo je neki lik razmontiravao opremu. ja sam se vrzmao okolo i hodao po pozornici, dok nije obratio pažnju na mene i pitao me što trebam. prvo što sam izvalio bilo je upravo to: ja sam novinar i želim intervjuirati nekoga. želim intervjuirati i njega, neka mi kaže o poslu iza scene, uvjerima rada, turnejama.. počeo sam pričati apsolutne budalaštine, a što je najbolje, lik mi je i odgovarao! pravi novinar nema što! sav pohaban, zgužvan, pijan kao stoka.. nije mi jasno zašto je mislio da ga intervjuiram u takvom stanju, kad se čak nisam ni pravio da išta zapisujem. ne sjećam se kako je to završilo, vjerojatno sam se usred razgovora samo pokupio. i opet sam bio u onoj sobici i za bend, i još si malo odmorio.. mislio sam si kako sam uspio zavarati nekoga, i da ne treba na tome stati. zato sam otišao iz kluba pred tour bus, i počeo kucati na vrata. bio sam sve pijaniji i počeo sam vikati na engleskom da me puste unutra, da sam novinar i da moram napravit faking intervju. nitko nije odgovarao iznutra. a i stakla su bila zacrnjena pa nisam mogao vidjeti što se događa nutri. ali nisam odustajao. izvadio sam iz džepa neku vizitku od onog kluba booksa, i počeo mahati njome kao novinarskom iskaznicom prema staklu. mahao sam time, kucao na vrata i vikao:"come on, motherfucker! oh, come on! don't you see, i'm a fucking journalist. i must do a fucking interview! a fucking interview, man! oh, come on, i'll lose my fucking job if i don't do this! come on, motherfucker!" bilo je potpuno bezumno. mislim da sam nadmašio sam sebe. na sreću, ko god da je bio unutra, ignorirao me. vjerojatno su mislili da sam lud. ne sjećam se kako sam došao doma. lutao sam okolo i par puta povratio po ulici. hahahhhahh |
04.01.2009., nedjelja
Bolje bačva u ruci nego golub na grani
|
Loše mi je. Čak bih rekao da mi je jako puno loše. jučer sam prvo bio kod davora. on je bio sam doma, starci su mu negdje odjebali na nekoliko dana. a dati njemu praznu kuću je isto što i gorili dati nabijeni revolver. recimo to ovako- ne prestaje piti od jutra do mraka. nakon što sam došao kod njega, bili smo pijani već oko 2 popodne. ima kod sebe toliko jako puno stvari što su ostale od nove godine, ne znam ko je to sve nakupovao toliko, kakvo je to društvo bilo. ima par gajbi piva, desetak litara vina, i pet-6 boca žestice.. a stan mu je totalno rasturen, posvuda smeće, razbijeno staklo, opušci, boce s pišalinom, razbijene stvari, ma nevjerojatno. i tako, napili smo se kao suludi, i gledali smo pornografiju, a što bi drugo, ha. i onda sam bio dovoljno glup da onak dam davoru da pristupi mom fejsu, pa je počeo raditi budalaštine. na kraju smo upropastili cijelu tipkovnicu, jer je davore prolio vino po njoj. zatim, kada je vidio da ne radi, uzeo ju je i počeo je razbijati i lupati i vaditi sa vilicom tipke. kasnije nam je služila kao pepeljara, i mogli smo raditi samo s mišem. razbili smo negdje 3 - 4 čaše na podu, ali se nismo uopće potrudili očistiti to jebeno staklo, tako da smo si izrezali noge i ruke dok smo pijani puzali po tome. sada ne znam. ugl, jebi ga što sad uglavnom . tako je naše divljanje i suludo ponašanje potrajalo negdje do večeri i naljevali smo u sebe koliko ide. onda sam ja otišao do ane na martin rođendan. ho! a davoru je došla neka cura u stan baš kad sam ja odlazio. vidio joj se užas u očima kada nas je vidjela kako se ponašamo i trgamo stvari i uništavamo kuću i pijemo i muti mi se i crni pred očima sad tipkice smiješno zvuče. ne znam da li joj je davor pokušao kasnije pijano ugurati. pretpostavljam da je. i pretpostavljam da je opet bio prepijan za to hahah, jer dok sam ja odlazio, više uopće nije ličio na čovjeka. naravno da sam se na martinom rođendanu prvi naljoskao jer sam već bio pio cijeli dan, dok su ostali tek počinjali. zatim sam se zatekao kako drhturim u kadi i povraćalo mi se, pa sam se u wc olakšavao dosta dugo dok me moja djevojka pridržavala. nakon toga sam jedno sat-dva bio neupotrebljiv. pa sam se uspio pred kraj malo pridignuti i normalno komuniucirati. moja cura je pazila na mene i sad isuse kako me sve boli kako mi u glavi bruji jebo te u kurac, i kako sam jako gladan, mislim da ću početi vikati pred ekranom ako mi ne bude bolje a 24. 12. je bilo još zabavnije. to nije bilo normalno. bio sam pozvan da odem u beograd na promociju zbirke poezije više autora u kojoj su objavljene i moje pjesme. malo sam promislio, zaključio da je to prilika za besramno pijanstvo, i otputovao. već sam u vlaku u 6 ujutro otvorio flašu vina, toga se sjećam. jebeš mi mater. a tamo nakon što smo se smjestili u hostel , mi iz hr kupili smo nekog ubojitog viskija, a i pošljokali par pivi, pa smo napravili viski kolu i totalno se napili prije promocije. ja sam još u njihovom sc-u visio u baru za šankom i trusio pelin. bio sam prvi da održim čitanje, i sve mi se vrtilo u glavi. odlučio sam da moram biti glasan, pa sam počeo vikati. i tako, vikao sam svoje pjesme, pijano se njihao i ubacivao pijane komentare između pjesama. začudio sam se kada mi je nakon svake pjesme cijela sala pljeskala. odobravali su moje pijanstvo. kada sam završio, sjeo sam u publiku i nastavio natezati iz boce. vinko i jasmina (to jest, mi iz hr) počeli smo biti sve bezobrazniji, pa smo nazdravljali, vikali u odobravanju dok su drugi čitali, natakali se besplatnim vinjakom i viskijem i skoro otišli u božju mater. vinko i ja smo zapjevali u holu kao tipični pijanci. kada smo otišli od tamo zbog toga što smo shvatili da smo prepijani, odlučili smo se naći s milanom, urednikom poezina. ali jedva da smo nešto suvislo uspjeli i progovoriti sa čovjekom, jer nismo prestajali piti. pa sam ja povratio po zidu i teturao ulicom, a jasmina se skomirala čim smo ušli u bitc i napravila TUP sa glavom po stolu. pa je rigala u wc-u a ja sam nešto pijano mrmljao milanu. sve je završilo dosta brzo, jer nismo mogli smisleno funkcionirati, pa smo odnjeli jasminu u hotel, a onda otišli pit u obližnji parkić. tamo sam se do kraja uništio s nekim pijanim srbima, pa sam se izgubio na putu do hostela, pa sam lutao okolo, potezao ljude za rukav i povraćao. a vinko se odvezao u neki stan na drugi kraj grada i tamo se nakljukao tabletama i pićem i nema pojma što je radio cijelu noć. bućenje je bilo katastrofalno, tako zlo mi valjda nikada nije bilo.. ali, misija je bila uspješno obavljena, objavili su nas po prvi puta u knjizi, održali smo im čitanje koje neće zaboraviti haha i to je to. bilo je zabavno na zastrašujuć i luđački način. pojeo sam srpske ćevape, sljoknuo pelin i absinth i ubacio se u vlak više mrtav nego živ.u vlaku mi je počela trnuti lijeva strana lica, pa sam pomislio da imam moždani udar, i tako je to trajalo. jasmina i vinko su upadali u druge kupee i čitali ljudima iz tog objavljenog zbornika. volio bih to ponoviti. skoro sam izgubio razum. |
22.11.2008., subota
Pijan, stari Mraz, pijan...
|
Jučer sam bio baš agba. Bio sam baš zombo-zombo. Ono, kužiš ti mene što ti ja pričam?!? Preporučio bih agogo-agogo! Zadnjih par dana sam baš agba-agba džga-džga.. Pa da. Ono. Neki dan sam bio u Maksimiru sa Lovrom, Anom i Režekom. Radili smo stvari koje nismo smjeli (ne, pod tim ne mislim na ništa prosto), i tako je to išlo, uglavnom, izašao sam iz Maksa toliko strgan, e toliko... I stanje mi se pogoršavalo. Ho ho ho! Počelo mi se činiti da se stvarnost oko mene rasplinjuje, čuo sam zvuk samo na mahove, vid mi se počeo mutiti.. Ličilo je na jebeni košmarni san. Samo sam čekao koji ću se tren odjednom probuditi i zaritati nogama po krevetu. Ali to se naravno nije dogodilo već sam bio tako neupotrebljiv dva sata. A morao sam proći kroz grad do Anine kuće. Jebi ga. Počeo sam na punoj ulici mrmljati i tresti se, ispuštati povike i na kraju drečati. Spopadalo me čisto ludilo i paranoja. Bilo je gusto. A jučer... Di smo ono bili jučer?... ... ... A, da. Jučer sam bio kao novi urednik Poezina na sastanku s urednicom i sa pjesnikom Vinkom. Šok je bio kada sam shvatio da oni fakat kupe i paru od svog pisanja. Moram prokljuviti kako im to uspjeva. Za mene se ta ideja činila kao znanstvena fantastika. Uglavnom, zanimljivi neki ljudi bili, razgovor bio mnogo dobar. Ha. I tako, šljoknuo 2 pive prije sastanka, šljoknuo 3 pive na sastanku (jednu na neku foru uopće ne plativši), pa onda Jasmina ošla natrag vlakom, a Vinko i ja se povukli u potpuno prazni Melin. Pa tamo šljoknuo pivu. I gemišt. I pelin. I bio hohoavac. Ho ho ho! Nakon toga i on otišo, a Davor se fantomski pojavio. Pa smo otišli, a kuda drugdje, u Runu, i već sam bio polako teturavac. Uvijek kad ne znam što ću sa sobom ide mu Runu, to sam primijetio. A pošto je Paula za ovaj vikend ošla na izlet u drugu državu, onda sam se mogao samo smucati uokolo ulicama, ili se iznapijati tako da poblesavim. U Runi smo popili još par pivi svaki, a kad smo skužili da nam novac kopni brzo, samo smo bezobrazno počeli nalijevati vino koje smo kupili usput u svoje krigle. U Runi je bilo puno ološa, majmuna, magaraca, kokoši i kobila. Ah, kao i uvijek uostalom. I dobro, sjeli smo i ispijali svoje vino svima na očigled, i uspjelo nam je tjerati tako po svojem dok nismo iskapili do kraja. Tek onda (?) je došao konobar srati nam gluposti, a dok je išo pozvat vlasnika da nam i on malo sere, mi smo samo komotno šljoknuli zadnji deci u sebe, i pravili se blesavi, te kada je vlasnik došao, samo smo od njega naručili još 2 pive, kao da ne znamo o čemu on to priča i da je sve savršeno normalno i uredu. Napili smo se i pjevali, i bilo je veselo u svakom slučaju. Što još treba spomenuti od ovih dana...? Ah, da. Pred par dana sam se naroljao sa svojim kućevlasnikom. Sreo sam i Miru s kojim sam pred 1.5 godinu radio kao grobar na Južnim grobljima. Zatim... konačno sam završio priču koju sam radio zadnjih 6 mjeseci, prokleta bila. Prošle subote sam kasno, pri zatvaranju, pozvao nekog lika u Runi šta mi je srao iza leđa da izađemo ispred na pločnik i poubijamo se šakama. Lik je bio za glavu veći od mene, ali se iz nepoznatog razloga usrao i počeo srat da on brije na ljubav. Dobro. Da smo izašli van kako sam htio, sigurno bi me isprašio kao mrcinu. I tako, to je sve. Malo prije sam se probudio, i ništa mi nije bilo jasno. |
13.10.2008., ponedjeljak
Došo sam kući pijan ko kanta, razbio auto i srušio vrata, za ručak se fino izbljuvo po stolu, starom pokazao guzicu golu ... :))
|
Ta pjesma me u zadnje vrijeme jebeno opsjeda.. Za one koji su doživjeli priliku da budu toliko retardirani pa da pomisle da više ne pišem blog jer sam se smirio i više ne pijem - think again, retard! zapravo je poptuno obrnuto. u zadnje vrijeme pijem više nego ikada, i zato niti ne pišem blog - pre strgan sam, dan i noć. a i privatno previše pišem pa se istrošim ma zajebi petak - na sred trga među ljudima otvorio mlaz iz želuca, i povraćao jako kojih pet puta te to snimao na svoj džepni diktafon,e zatim ubacio frenda u tramvaj i pijano se vratio doma, a on ostao unutra i 3 puta obišao zagreb odj jednog okretišta do drugog. subota - katastrofa, sodoma i gomora, strava i užas! vjerojatno najgore pijanstvo ove godine bili kod lovre doma. ja sam iz neznanog razloga kupio bačvicu od 3 litre vina za sebe, i kad sam to poljuštio do u pet ujutro, prešo sam na tuđe crveno jer su svi spavali.. ugl, što je sve bilo. kao prvo, sjećam se da sam skinuo hlače i šetao se tako okolo po balkonu i bio jako pijan. dok su svi otišli spavati šetao sam samo u gaćama okolo po ulici neko vrijeme dok sam shvatio da bi me neko mogao zaklati pa sam se vratio unutra. svi su spavali pijani a ja otišo na youtube i htio pijan gledat u nastavcima Čarobnjakov šešir. ali, to se nije pokazalo kao dobra ideja za mrtvog pijanog mene, jer sam doživio pijani povratak u djetinjstvo, i poživčanio i počeo samo nalijevati u sebe, i pušiti jednu cigaretu za drugom dok nisam popušio kutiju i pol, a suze su mi curile niz lice, i pijan sam vrištao u noći i urlikao kao da sam lud. u jednom trenutku sam skužio da mi je zlo i da mi se piša pa sam otišao u kupaonicu. ali mozak nije radio. dok sam vidio da se neću zrigati, počeo sam pišat, al nisam skužio da su mi hlače (koje sam u međuvremenu obukao) i dalje zakopčane, i ispraznio sam se u hlače i gaće, sve, cijele nogavice po cijeloj dužini bile su mokre kao da me neko polio kantom. onda me uhvatila panika (iz neznanog razloga) i počeo sam trčati iz kuće zapišan do grla. nemam pojma jesam li uopće zatvorio vrata od njihove jebene kuće il su bila otvorena do jutra. posrtao sam po ulicama sa svojim stvarima u rukama, zarastao u bradu i totalno zapišanih hlača, krvavih očiju i mrtav pijan. dobro da nikoga nisam sreo na ulici jer je bilo 6 ujutro, jer bi vjerojatno bilo jebanja materi.. sljedeći dan mi je cijeli dan bilo zlo. bilo mi je još uvijek zlo dok sam išao na spavanje navečer 24 sata poslje pijenja. i ruke su me toliko boljele da nisam mogao spavati dok nisam popio tabletu protiv bolova, vjerojatno sam ih istegnuo dižući jednu metalnu bačvu i poslje zaletavajući se u zidove, i lupajući šakama po kamenu.. |
03.08.2008., nedjelja
isuse kriste! kriste isuse! neka netko dođe upomoć, halo, halo, ima li koga?!
|
dakle, želite li čuti nešto jezivo?  pričat ću vam o jednoj nadasve bizarnoj i jezivoj noći, točnije o jučer. cijelu večer su se događale potpuno sulude stvari.  da. kontaktirao me igi, pijanac koji može eksati 2 litre bambusa za 6 sekundi  , i obavijestio me o masovnom opijanju koje se kao trebalo održati na paviljonu na večer :bradonja: . otišao sam tamo sa paulom. došli smo prvi i, ono, ustanovili da imamo puno puno vinčeka.kojih 4 litre. šteta samo što je bilo pol toga vino šjor bepo koje je užasno iznad svake zamisli, i sadrži kemikalije, te sok pipi za miješanje, koji je kao rastopljena plastika u novoj boci. nakon toga smo se namjerili na prvu bocu, ali boca je bila ukleta. nije se dala otvoriti ničim, baš ničim, nikakvom tehnikom pijanaca . otvarali smo je valjda kojih 20 minuta. probali smo sve; upaljačem, ključevima, boca o bocu, razni ključevi, razni rubovi... ništa. dok opet nisam nasrnuo upaljačem na nju, sa željnim alkoholnim pogledom u oku. potegnuo sam gore, cap, i upaljač se rasprsnuo svuda po meni. kao piva da je mućkaš divljački pol sata a onda je probiješ nožem. ostao sam blago šokiran i poliven plinom, ono, ali smo na kraju nakon još nekog vremena konačno uspjeli otvorit bocu. nikada nisam vidio tako tvrdi čep, isusa mi. uglavnom, onda mi je bilo bed dok sam palio prvu cigaretu. očekivao sam samo svaki tren da ću početi goriti.e, vidite, i onda su nakon nekog vremena došli i ostali, uglavnom propalice s ribnjaka. počeli smo pit, i tak, svi su bili dosadni više manje, i kartali su se i pričali gluposti i napili se ekstra brzo od par q pacova, što je glupost. ja se do kraja večeri nisam uspio napit nažalost, samo malo pripit, makar sam salio kojih 2 litre vina u sebe no, i onda stvari u jednom trenutku postaju totalno nastrane i čudne. a, pazite, u to vrijeme još niko nije bio baš pijan. naime, netko je uočio nešto na nebu, pa je počeo vikati il šta ja znam, da i drugi vide. pogledao sam sa ostalima i vidio ono, jebem ti mater, nekakvo malo svjetlo. činilo se kao malo sjajnija zvijezda, ili venera kad se vidi lijepo. problem je bio samo u tome što je ovaj kurac na nebu išao malo lijevo pa malo desno. hop - tamo, hop - vamo. jebem ti dojku. i onda, a pazite, sad to ja ne bulaznim ko pijanac, makar sam stekao dojam da me ljudi doživljavaju kao pijanca i glupana. jer to nisam vidio ja. samo ja. to smo vidjeli svi zajedno, kojih dvadeset ljudi, i snimio je neko mobitelom čak. nije pijano zamišljanje u igri znači. dakle, taj kurac je nekih pol minute zujao lijevo desno - nedaleko od nekog aviona koji je prolazio, vidlo se ono crveno avionsko žmirkanje. i avion je otišao, a ovo je ostalo plesat na istom mjestu. dok ODJEDNOM nije promijenilo putanju za cijelih 90 stupnjeva, da ga jebeš. točnije, iz horizontalnog zunzaranja i letanja se usmjerilo direktno prema tlu, ko iz pičke. i počelo sada puno brže ići potpuno okomito prema tlu, sve dok na nekih pola puta svjetlo nije onak zatreperilo ko kad krepava žarulja, i nestalo za tren oka. isparilo. svi smo to vidjeli, dobar dio nas je još onda bio trijezan, i snimljeno je nekom na mob. to su činjenice. a i činjenica je da ništa što leta po nebu ne može tako ići na jednom mjestu amo tamo, a onda promijeniti za sekundu putanju za 90*. ono. onda sam imao na pameti, dok su svi ostali vikali ko majmuni oko nas, uzbuđeni tom pojavom, i kako će to snimku prodat za 200 kn 24 sata, imao sam na pameti jedan grafit iz djetinjstva, kojeg se uvijek sjećam. bio je preko cijelog jebenog zida, napisan odvratnim rukopisom i crnim sprejem ogromnim slovima narkomanskim: JEBOTE VIDIO SAM NLO! tako je to bilo, ali nakon kojih 15 minuta smo to potisnuli iz sjećanja jer nas je čekao alkohol. nevjerojatno i sve bi to bilo ok da je na tome stalo. ali nije. kasnije, kada su nam ostali počeli smetati svojim pijanim vikanjem, paula i ja smo odjebali do jednog osamljenog parkića iza, u sred jebene šume, okruženog jebenim drvećem, sa par lampi koje gore. tam smo se sjeli na neko dječje sranje što se okreće i to nam je poslužilo kao fotelja. tamo smo pili konačno u tišini, i počeli dobivati svakakve ideje. pričali smo valjda sat vremena, toga se sjećam dobro, o tome kako treba negdje u šumi istovarit daske i pozvat neke radnike da ti naprave negdje iza sljemena onaj kao šator drveni šta zna bit na trgu za proslavu božića i nove. i u tom onda živjet. to bi bilo BOLESNO. ili, druga ideja je bila, pošto sada paula ima vozačku, da kupimo si kombi neki raspadnuti, ili malenu kamp kućicu i da se vucaramo naokolo s njom, živimo tam dok nam se sprdne. to bi bilo... savršeno. i tako pričamo mi, pričamo, pijemo, pijewmo, kad ono - kurac. vidi se odjednom nešto na jednoj obližnjoj klupici, nešto što sve do tad nismo uopće primijetili. nešto bijelo sklupčano na klupici, na samoj granici šume i mraka. jebi ga. prvo smo mislili da je neka torba. ali nije ličilo tako. onda se javila misao o nekakvim krpama u koje je zamotano ko zna šta, možda i bomba. ali nije bilo tako. približili smo se, i vidjeli da je to sranje jebeno DLAKAVO. onda smo se scimali ko guzice. pomislili smo da je to nekakav jebeni pas, mrtav ili samo spavjući. pa sam uzeo bocu i počeo se polako približavati tome da to lupim bocom da vidim dal će skočit il se oglasit, i da ustanovimo koji je to prokleti kurac ustvari. i priđem, i sav zadihan to gurnem bocom, a kad tamo, iz tog zamotuljka ispadne krpena noga. ja ono . onda skužim da ono što je u biti bila kao dlaka nije dlaka, nego kosa, a da zamotuljak nije zamotuljak nego velika sklupčana lutka. ono, bilo je:    šta radi jebena lutka na klupici u šumi u jedan u noći? to je pravo pitanje. prvo smo pomislili da ju je neko dijete ostavilo. ali, kurac, ne znam za vas, ali ja bome nisam vidio male curice kako se igraju sa bizarnim lutkama od JEDNOG METRA. jednostavno bi im bile prevelike. lutka je imala bizarno, bizarno nasmiješeno lice. i bila je puna lišća i prljavštine, i imala je ZADIGNUTU SUKNJU. ljepo skorz zarolanu do vrata. zaključili smo da je tu neki manijak natezao lutku možda na kurac. pa smo srušili jebeno smeće na pod, i počeli ubrzano turat svoje stvari u torbe da odjebemo od tam. svaki put kad sam se okrenuo prema jebenoj lutki izvaljenoj na zemlji, nekako sam očekivao da ću je vidjeti da se miče, ili da puzi na svojim odvratnim krpenim rukama prema nama. odjebali smo od tamo, jer situacija je postala krajnje nelagodna i žmarci su me štrecali cijelo vrijeme, a šuma mračna ko rog kad smo išli natrag kroz nju. samo sam očekivao da u mraku iza nekog stabla ili panja opet vidim to jebeno nasmijano krpeno lice kako viri. isuse, to su bili jebeni šokovi. nakon toga smo se spustili u jedan parkić, za koji sam baš pročitao ranije tog dana na netu da je samo sagrađen preko pun kurac grobova. i da je u biti to igralište gdje smo sada bili, bliže civilizaciji, nego ono ranije, u biti svuda ispod puno kostiju ljudi. ali to nam nije smetalo. dok lutka u sjećanju je. totalno nas je pogodila u živac i nismo je mogli prestat spominjat kojih sat vemenea. kada smo odlazili prema stanici doma, cijeli grad se činio nekako nenormalno prazan. nije bilo nigdje nikoga. baš čudno. u tim trenutcima sam samo zamišljao kako su u svim stanovima i kućama u uobičajenim pozama ljudi oni samo zamijenjeni milijunima istih onakvih lutki, koje samo sjede za stolovima, pred tv-ima, u kadama, posvuda, - nepomično. i cerekaju se s onim glupim izrazom, kose pune lišća. fuj, jebo te misli paranoične. ali kao da sam radio baš namjerno protiv sebe, dok je paula otišla tramvajem a ja ostao na stanici čekat svoj, pustio sam si na mp3-u kao sam sebi za inat jednu pjesmu od king diamonda, koja mi nije mogla neugodnije sjest. zato jer ide ovako, o duhu curice je iz pakla koja mora naci dušu za svog mrtvog brata koji je nepravedno također u paklu..: The girl in the bloody dress, appearing right before my eyes The girl in the bloody dress, crossing over from the other side I see the moon in the black of night I see her dirty face, oh The little girl in the bloody dress... closer! and closer! I feel her eyes in my soul Looking around seeing all I have done All I have done with my life The girl in the bloody dress, I know why she's here tonight The girl in the bloody dress, looking for Something deep inside my mind I see the moon in the black of night I see her dirty face, oh The little girl in the bloody dress... closer! and closer! I feel her eyes in my soul Looking around seeing all that I have done All I have done with my life Do not be afraid there won't be any pain, I Need your soul No no no, my soul is full of SIN! The girl in the bloody dress, she's hiding her hands in the dark The girl in the bloody dress, carrying the Devil's mark I see the moon in the black of night I see her dirty face, oh The little girl in the bloody dress... closer! and closer! I feel her hands on my own Holding them down, they are so full of blood Her brother's blood And my soul is no good at all, you got to move on now You gotta move on before the dawn is here I feel her hands on my own Holding them down, they are so full of blood Her brother's blood.. Red I know I let my brother down, to Hell He must go No no no... You still have time. Tick, Tock i super, ljepo sam se isparanoizirao preko svake granice. ah da, prije nego zaključim ovaj post o nadasve bizuarnom jučerašnjem danu, moram stavit sliku jednog čovjeka, pijanca i propalice. davora. sjećate ga se, zar ne? bilo je puno spomena o njemu ovdje. njegovih gnjusnih pijanih opačina. e pa ova slika od prije par mjeseci prikazuje ga u najblistavijem izdanju. naime, bio je pijan i samo se odjednom zatrčao preko ulice i uskočio u kontejner gradske čistoće, te se zatvorio unutra. i mi slmo se svi polomili. ali lik nije IZLAZIO. SVIDJELO mu se!! ahahAHAHAHAHHHHHAAA koji klošar i pijanac!! i onda smo otvrili kontejner nakon pola sata, i vidli ga kako spava ko fetus u majci unutra, na gnjusnoj smjesi otpadaka, sa smećem u kosi i po košulji u smradu iz pakla. imao je bocu vina u jednoj ruci i prazni odbačeni tetrapak mlijeka u drugoj. kada smo se počeli smijati i vrištati mu u lice, i udarati ga da izađe, onda se probudio i počeo se ritati s nogama. Nije HTIO VAN!! bilo mu je dobro tamo!! hahahjahahshahahh  eto   HAHAHAHAH HAHAHAH HAHAHAH HAHAHAHA hAHHHAHHHHHHHHAHAAAAHAHAAAAHH (ps - evo, zacrnio sam ti oči kako si zahtijevao, nitko te neće prepoznati, jesi sretan sad? :))))   HAHAHAHA HAHAHHHHHHHHAAAAAAAAAAHAAAAAAAAAAAAAAAHH DAVOR JE BRADATI SKITNICAAAAAAAAAA!!!!! |
30.06.2008., ponedjeljak
|
danas sam po običaju otišo na faks nemajući pojma kad se trebam pojaviti, pa sam došao u 8 ujutro i tek tamo skužio da je ono što čekam u 12. pa sam sada u knjižnici faksa i koljem vrijeme... malo prije sam bio u našoj usranoj kantini, i gledao svoje srednjoškolske profesore kako ispijaju kavice (faks i moja srednja su odmah jedno do drugog). i to mi se sve činilo pomalo suludo. mislim, gledati sve te profesore koji su mi vadili mast 4 duge godine, sjediti nasuprot njih, i sisati cigaretice, kao da je to ništa. sjediti s njima kao što se sjedi sa ljudima u bilo kojem bircu u gradu, činilo mi se to nekako izvrnuto. dok sam tako sjedio i čituckao Jarčevu obratnicu, neko me zazvao na jebeni mobitel. Bio je to neki lik koji je tražio vozača cisterne sa betonom. to me zabavilo. bilo mi je žao što ja nisam taj vozač cisterne i što mu moram reći da je dobio pogrešan broj. činio se tako ljubazan i ispričavao se na zajeb-pozivu. Čisto mi je došlo da mu kažem da ja jesam taj, i da mu dođem voziti njegovu prokletu cisternu. naravno, ne bi daleko dogurao, jer o vožnji znam isto toliko koliko i pećinski ljudi. došao bi tamo, okrenuo ključ, pritisnuo papučicu (koja god to već je) i zabio se u prvo drvo. ali bih želio. to bi bilo nešto suludo i van svake pameti za napraviti, i zato me ta misao dugo kopkala kao neobično zanimljiva. u petak sam bio na gornjem gradu i ostao sve do pred jutro. napio sam se kao svinja, i padala je kiša, i svakakve sulude stvari su se događale u šumi. kasnije sam pjevao do iznemoglosti (pretežno Yesterday). rikao sam sve dok nisam pomislio da sam totalno pomjerio pameću. i maltretirao sam negdje desetak ljudi da pjevaju i slušaju muziku sa mnom, dok ih nisam skoro izludio. onda sam se samo naslonio na drvenu ogradicu i nonšalantno ispustio dušu iz sebe. u zadnje vrieme, a to me zabrinjava, krenem na neko mjesto, a uopće se ne sjećam puta. kao da se samo stvorim tamo. to je kao od umora i alkohola. pomalo je zastrašujuće. također, imam puno bijelih mišeka. želite li jednog? rado ću vam ga prodati, jeftino. ma, kvragu, samo ga uzmite, evo vam ga besplatno, samo ga nosite što dalje od mene, već mi ih je pun kurac. u subotu smo otkrili jeben nov parkić za alkoholiziranje. ali neću vam reći gdje, da ga ne biste prenaselili, onda bi se sve sjebalo. uglavnom, krajnji rezultat večeri je bio pijani povratak u djetinjstvo, i sumanuta vrtnja na dječjim rekvizitima. onda smo malo malaksali, i ja sam se legao u onaj jebeni mostić-mrežu kakve znaju imati na onim drvenim kućicama za djecu. bilo je baš fino, kao najudobniji krevet. tim više što je Paula bila pokraj mene. zavezali smo si kose u palmice, igrali pijanu bocu istine, i plesali paradne plesove; tako da paula glumi da stupa i lamaće s rukama, davor da vodi palicom povorku, a ja se vrtim oko svoje osi i skakućem. tako smo to radili dok nam se nije smučilo, i dok se nisam zapitao za naš razum. bilo je baš zabavno. danas opet idem van, i ko zna što se sve neće dogoditi. čini se da ću uskoro raditi u ledu, da si malo popravim financijsko stanje. morao sam davati govno na pregled, i sve to. |
25.06.2008., srijeda
zašto ne zakoljemo 80% studenata?! Ha?! Zašto, ajde, recite mi?!
|
idioti. pederi. posrane pičketine. Da. ovaj kratki post je namijenjen jedino tome da izrazim najdublju zgađenost pederčinama i pomahnitalim kurvama koji se vole predstavljati kao studenti danas.. osamdeset posto njih je za odstrel. oni su smeće zagreba, ukratko. nikada nisam vidio toliko napuhanosti, neiskrenosti, govana u ustima, nego kod studenata.. stoje na svakom kutu, vise na svakom forumu, i pokušavaju se dočarati što nadmoćnijima i pametnijima, i općenito boljima od ostalih. ali njihovi životi ne vrijede ni koliko je prola prebitog kurca, i oni to znaju, inače se ne bi toliko puhali i pokušavali se prikazati toliko boljima.. ti ljudi provode dane omalovažavajući svakoga tko nije na fakultetu, nije bitno iz kojeg razloga, bitno je da napomenu kako su oni super, oni su veliki ljudi, znanstvenici, kreativci, umjetnici, revolucionarnih ideja.. jebem im mamicu! isusek im pomahnitali otkinuo glavu mamici i bacio je u kantu đubreta. frustriran sam, da, jer moram to stalno podnositi i slušati. zašto jednostavno ne prihvate kao budale? jer to bez ikakve daljnje sumlje jesu? nikada to ne bi priznali, pa ni u šali. zašto je meni tako lako priznati da sam budala? čim se upišu na fakultet, jebem im babu, mamu, dedu, baku, tetku, strica; odmah postanu druge osobe, pune sebe, polubogovi. još do pred par mjeseci bili su iskompleksirane olupine smrada. sada su na fakultetu i više to nisu. jel? hahah haha hahah naBIJEM TE NA KURAC!! ... nigdje nema takve đubradi kao na fakultetima... pogotovo onima koji nešto navodno i vrijede... sve te ljude bi trebalo na odstrel. očito nema lijeka za to što se događa u njima. bolje da ih zakoljemo dok nas njihova pompoznost sve ne proguta kao smrdljive čvarčiće |
17.06.2008., utorak
Luka Ritz, otišao, otišla legenda
|
Danas sam doznao da mi je umro prijatelj. Jedna od legendi zagreba, čovjek kojega su cijenili svi koji su se družili s njim. Čovjek koji nikada ne bi ni muhu zgazio. Umro je od posljedica premlaćivanja nekih kurvinih sinova. Umro je zbog mobitela koji su mu ovi nakanili uzeti, u 18. godini. Ne zna se tko su napadači, naravno. Policija kaže da "intenzivno traga" ali nabijem ih na mač bana jelačića nesposobne. Ne znaju ništa. I nitko nikada neće biti uhapšen zbog toga. Nije ni potrebno napominjati da ću pamtiti nezaboravne dane koje smo znali provesti, pogotovo u ljeto 2005, a i kasnije, makar smo se od onda rijeđe viđali u gradu. Bio je prava legenda, i bar mu to nitko ne može oduzeti, makar jesu sve ostalo. Sprovod će biti sutra, u utorak, na Mirogoju, u 14:00 kod krematorija za sve koji ga znaju, neka im bude na pameti. Mislim da ću mu par dana nakon sprovoda na grob donijeti bocu vina. Nisam siguran, ali mislim da smo pričali o nečem sličnom jednom iza močvare, i da je rekao da bi nešto tako bilo kul. Ako to i nije rekao, ako sam si to samo umislio od pijanstva, svjedno znam da bi želio neku sličnu gestu. Napadačima i odgovornima neka je sve prokletstvo ovoga svijeta, neka im se djeca razbole i umru u a goniji, i obitelji također.. Neka pate na aparatima, neka umru vrišteći, ma tko oni bili |
15.06.2008., nedjelja
The reverend he turned to me / Without a tear in his eyes. / Its nothing new for him to see, / I didnt ask him why.
|
počelo je, naravno, od toga da sam si zabrijao totalno da se jučer neću napiti, jer sam u petak pretjerao preko svake mjere. Pa sam si kupio samo jedno vino i jedan q-pack.. ali ne. kada su svi otišli kući, moje piće je bilo pri kraju. ali meni se nije išlo doma. pa sam lutao okolo, oko boogalooa, i osjećao se pomalo depresivno jer više nisam imao nikog da pričam s njim. pa sam samo ušao u jedan pothodnik di su cijelu noć svirali neki likovi sa akustičnom gitaricom. pred par sati su mi išli na kurac, ali sad sam shvatio da bi mi mogli biti društvo, i da bih im mogao ukrasti malo njihovog alkohola kojeg su još dosta imali. pa sam se izvalio pokraj, legao se lijepo uz zid pothodnika i jedno vrijeme slušao njihovo sviranje. Pjevali su, što je bilo iznenađenje prve klase, dosta dobre pjesme. A i cjeli taj prizor je bio podosta sjeban i nestvaran. Odrpani mladići izvalljeni svud po pothodniku, grle vino kao malu djecu. U krugu gdje se pjeva sjedi jedna gluha žena od 50-ak godina, sakupljačica boca, i sluša muziku tako da položi ruku na kutiju od gitare osjećajući vibracije na taj način. Nedaleko, uz drugi zid, neka ženska pijana kao smeče sluša muziku i plače kao ljuta godina nestvaran prizor, stvarno nestvaran. nakon što sam ispio svoje vino, samo sam im se približio i počeo pričati s njima, pa smo si uskoro postali dobri. likovi su bili prijazni i baš zakon, pa smo cugali njihovo vinčeko i popili par dvolitrenih boca bambusa, ja i njih 4. Danas sam gledao u svoju malu bilježnicu koju uvijek nosim sa sobom i pišem pjesmice, i rukopis u njoj najbolje govori o jučerašnjoj večeri. to je rukopis luđaka. rukopis mutavca. bio sam mrtav. pjevali smo iz sveg glasa i vrištali iz petnih žila tako da se pothodnik tresao i samo bog zna na koju foru nije kakva marica došla po nas i sve nas pohapsila. jer, brijem da se naše pijano jaukanje čulo kilometrima uokolo, satima.na kraju sam postao prijatelj sa njima, i likovi su baš super, i nadam se da ću ih ponovo sresti. gluha gospođa je isto genijalna bila, i legendarna. kad smo izašli na ulicu, povratio sam kao stoka, porigao si majicu, ali sam nastavio pričati sa njima kao da ništa nije bilo, i to ih je šokiralo, pa su mi dali još pića. neko smo vrijeme lunjali okolo, ne znam ni sam šta smo namjeravali, pa smo ja i taj lik sjedili na glavnom i slušali mp3 i glasali se sve dok se nije razdanilo. onda smo odjebali. došao sam doma oko pol 6 ujutro. nakon toga sam spavao kojih 11 sati kao zaklan, i probudio oko pol 5 popodne, znači maloprije  za kraj, jedna pjesmica upućena nekome tko će odmah shvatiti  turbo la la la lavr |
14.06.2008., subota
Praujna Bandić ima buhe na pizdi! // Herman Hesse pičku ti raznese
|
Pa, jučer sam bio pijanac i smeće. ne znam kako je točno do toga došlo, ali pretpostavljam od eksanja i od mješanja ruma i vina, ali nakon nekog vremena sam ujstanovio da se nemrem dignuti.. Bilo mi je užasno zlo, ali uspio sam rignuti samo par malih mlazića. Bio sam mrtav. Tu me Paula totalno spasila i brinula se za mene, i sigurno joj nije bilo lako ( hvala hvala ti, mila  ). Ne sjećam se puno toga, samo znam da me morala vući niz cestu sve do doljnjeg grada, na tramvaj, skupa s davorom kojeg smo pronašli na sred ceste kako spava iza nekog auta ( a mi mislili da je otišo doma ). T iak, vjerojatno se preko svake mjere napatila s nama, jer nismo mogli hodati kako spada pa nas je pridržavala, a mi smo se stalno rušili i teturali.. Kad sam sjeo u tramvaj, nisam dugo ostao u njemu. Odvezo sam se možda do glavnog kolodvora, ne znam, i onda sam izletio van jer mi je strašno pozlilo pa sam rigao rigao rigao kao svinja i zasrao cijeli pločnik, čistači mi sad sigurno kunu mutavu majku ujutro. Kad sam konačno shvatio da tramvaja više nema, odlučio sam krenuti doma pješice. Veoma inteligentna odluka za nekog tako pijanog.. uspio sam se izgubiti, sudarati sa raznim predmetima, i tako u beskraj. Našao sam neke jumbo kokice skoro NENAČETE u košu za smeće. Isuse, koliko je toga BILO! Počeo sam se daviti u kokicama da povratim snagu, i hodao bog zna do gldje, a onda je konačno naišo moj noćni tramvaj pa sam se ukrcao i zaspao. opet, intelignetna odluka, pošto sam bio samo par stanica do doma.. i dok sam spavao NETKO MI JE UKRAO KOKICE IZ DŽEPA!! Ma, možete li to vjerovati?!? Došao sam doma u 5 ujutro. Sada mi je jako zlo i imam osjećaj da bih svaki čas mogao povratiti po tipkovnici.. ah, da, i UPDATE posta:::::: po najnovijim informacijama koje sam upravo doznao, dok sam ja bio izišao, davor je izrigao cijeli tramvaj i ljudi su se odmicali u užasu. Zatim mu je neki lik u tramvaju koji je bio s nama dao pištolj, pa je davor mahao pištoljem uokolo.. sad živi u nadi da će ga se svi bojati dok to čuju eto, pomislio sam, da to dopišem.. |
09.06.2008., ponedjeljak
P: po čemu se hrvati razlikuju od austrijanaca? O: hrvati u svojim podrumima drže vino
|
dakle ovaj vikend je bio svakakav prvo, u petak se dogodio totalni alkoholizam, i paula i ja smo pili od deset ujutro pa do navečer. to je bilo dobro :) samo kaj smo se iscrpili i bilo nam je zlo do krajnjih granica. bilo je tu svačeg zanimljivog i zabavnog, ali neću o tome, jer.. subota nije bila moj dan. prvo sam izgubio pare na trkama ne pogodivši ništa, a zatim su me prebili neki valjda navijači.. kažem valjda, jer nisam siguran. kad su oni uletili u park, svi su počeli trčati, osim mene, jer nisam shvaćao šta se događa, pa sam samo zapitkivao ljude u trku koji kurac se događa. dok sam ja to radio, te homoseksualne prostitutke su mi dotrčale s leđa i maznule me u glavu tako da sam se samo skljokao na pod i sve mi se zavrtilo.. zatim me, naravno, dohvatilo na podu kojih 4 ili 5 njih, oh kako hrabro od njih. uglavnom, izšorali su me u glavu sa šakama i nogama, i to je tak trajalo kojih dvadesetak sekundi, makar nisam siguran jer mi se od udaraca u glavu sve usporilo kao snimka. al sam sačuvao dovoljno razuma da zaštitim lice dok oni ne otrče dalje. pa nema vidljivih posljedica puno. i da, dok su me klali, imao sam bocu u rukama, i nisam ništa prolio koliko sam je čvrsto držao da, uglavnom. imam samo masnicu na licu, na par zuba mi se sjebala caklina pa ću imat problema sa jedenjem toplo - hladno. i stražnji dio glave mi je totalno uneređen sa kvrgama od nogu i pesnica, pa je počelo bolit dok sam se sljedeći dan otrijeznil. al niš strašno, dobro sam prošao. neka ženska je dobila bocu u glavu i sjebali su je totalno, lice, ono, ovo... po tom se, mislim, zna da su to bili oni famozni boysi koji su se odijelili od svoje centrale pa sad misle da su neki zakon. to je njihov potpis i zaštitni znak - mlaćenje treba i sto na jednog na zemlji. ugl, do mene je doprlo da neki ljudi prate ovaj blog čak iz slavonije pa dobro onda, ko god oni bili: zdravo.sljedeći tjedan ću se vjerojatno užasno napit. ma koga ja zavaravam - pit ću valjda svaki drugi dan od sad, jer su mi završila predavanja. riješio sam i još jedan predmet, doznah danas.. za kraj - ne zaboravite ignorirati sve utakmice eu prvenstva. obavezno razbijte tv i prerežite kabel kad počnu. svako ko gleda nogomet, dobit će rak ili sidu, zato nemojte riskirati!  |
17.05.2008., subota
Prokletstvo, Zekoslave! Miči tu mrkvu dalje od mene!!
|
prokletnici, jeste li se ikada zapitali jedno od ključnih esencijalnih pitanja?!? Kao, koliko dugo izdrži prosječni ključ za vrata prije nego li se slomi otvaranjem boca?? Odgovor je - malo manje od dvije godine! Toliko je moj izdržao, dok ga jučer, na povratku kući nisam vrlo inteligentno slomio. Skužio sam da se totalno iskrivio od otvaranja boca, pa sam ga išao ispraviti, pa mi je samo puknuo na pola u rukama. Prvo sam bio samo ovak , pa onda ovak , i na kraju ovak  . pa sam počeo pijan urlati i zapomagati kao pseto pred ulaznim vratima i đipati po zvoncu u 4 po noći žalosno... a nešto ranije te večeri, kušao sam bljuvotinu prstom , na svoje veliko zgražanje (danas, naravno) i užas (pogledati prošlu zagradu). bio sam znatiželjan za okus. ustanovio sam da je okusa kao kiseli krastavci s ajvarom kad sam danas shvatio koji sam kurac radio, porao sam usta jedno dvadeset tisuća puta...žalosno... i kad sam se vraćao doma s pijancem davorom, i sam mrtav pijan, ulica je bila totalno prazna, pa sam odlučio svući hlače na sred grada, jer mi se to činilo smiješno. naravno, nisam htio biti davor, pa sam ostavio gaće na sebi. ali davor pokraj mene je ipak bio davor, i nije znao granice ko i obično, pa je on skinuo sve, i hodao tako par minuta, klempavog kurca, uokolo, a ja sam vikao na njega da se obuče  žalosno... danas sam se morao probudit ujutro da idem u maksimir vidjet dal ima tjelesnog, i bio sam totalno rasturen i sve me boljelo i bilo mi je zlo užasno. naravno, tjelesnog je bilo, na moj veliki užas . pa nas je kobila natjerala u galop; lijepa aktivnost za rano jutro u mamurluku - tri kruga oko velikog jezera, jebem ti isusa.. skoro sam upao u jebeno jezero, i povratio sam u trku sebi u usta, pa to sa užasom progutao natrag.. sjetio sam se japanaca koji se zrigaju u zdjelu, pa onda to žderu natrag žalosno... sad ću se vjerojartno malo goniti čitati bukowskog i dostojevskog, pa se oporavit - i sve ispočetka, hehe.. žalosno...   heheheheheheheh.... |
13.05.2008., utorak
slike..
|
evo jedan brzopotezni post, koji je u biti samo zakrpa na prošli post, gdje nisam mogao staviti slikice o kojima sam pričao, sa sastanka svijetakulture.com pa evo ih sad, majku mu, par da ih stavim   Glumica, gospon Urednik, i propalica   glumački par (muž i žena), mamurna propalica, dvije pjesnikinje   uh, što smo svi zamišljeni.. :) tolko o tome. ima ih još, ali su mi ove nekako najpotpunije. vikend se sporo, sporo primiče, ja radim za faks razne nepotrebne gluposti, i to... ovaj vikend ću se vjerojatno unakaziti kao što se nisam već dugo, pa ću se vjerojatno poslje vikenda javiti sa novim postom punim raznih sramota.. gra, gra.. i pazite da ne završite sa licem kao Alex! :)))   hehe, horroršo.. |
11.05.2008., nedjelja
STAKLO TI EKSPLODIRA U LICE!!
  šta se događato? pa svašta. a ja nisam onda imao taj tjedan komp doma da to zapišem. i sad sam više manje sve zaboravio. od stvari koje definitivno treba spomenuti - to je davorova mirišljava kupka. dok smo se bili napili pred Krivim ko konji, on se odjednom samo zatrčao i skočio u onaj veliki ulični kontejner za smeće poslje pol sata što nije izlazio poslije pol sata što nije izlazio (zatvorio se) išli smo vidjet šta je snjim. pa smo ga našli unutra kako se riće po smeću sa vinom u ruci, i zgužvanim tetrapakom mlijeka u drugoj. onda mu se to iskustvo svidjelo pa je to ponovio i narednih par puta, plus što se jednom još obukao u neke krpe koje je našao u smeću. ali ne za foru, već je otišao u tim hlačama iz smeća doma ah, da, zatvorio se i u ono rešetkasto smeće za limenke i ritao se unutra jer se zaglavio, pa se prevalio na leđa i koprcao se, a megi ga je i dalje okretala i bacala po ulici, i tako su stvarali paklenu buku i pružali sramotan prizo, sve dok neka ogorčena baba nije sa prozora počela drečati na njih. kod nekog bi trebale postojati slike davora u kontejneru, al ne znam kod koga su moram ih dobit! i stavit tu!! pokušao sam ih nać na netu u nadi da ih je neko iz sprdnje uploadao, ali kada sam upisivao "pijanac davor" i slično dobio sam samo ovakve gluposti: -zbog pijanca koji je ludovao na autocesti i ubio trudnicu ... -Obitelj brani pijanca koji je zgazio curicu -Davor Karlović: Dat ćemo sve od sebe da budemo prvaci -Čačinački Alkosi blablabla super pjesma s kojom se trujem već par dana : i tako to, ne znam više šta.. bio sam ujžasno pijan u zadnje vrijeme stalno, to sigurno. a i družio sam se sa kulturnim ljudima, začudo, heh. trebam stavit par slika di sam na sastanku književnog časopisa koji će me objavit, onu knjigu i to.. al nemam te slike kod sebe, pa ću ih probat nažicat do idućeg posta. malo slikica na kojima asm okružen svojim kolegama piscima i zvijezdama serije Ponos Ratkajevih. hahah, jebemu ajde bok zasad. valjda neće proći milijun godina prije nego li opet napišem novi post. ćao   |
30.03.2008., nedjelja
...-o diše. U tim razgovorima pokušat ćemo analizirati sve važne točke sustava, od financi-...
|
jebote danas čim sam se probudio sam doživio sjebani šok onak, tek progledam, i čujem jebeni radio kako drnda u kuhinji, i baš su neke vijesti bile i tam su laprdali i odjednom spomenuli da je sinoć neko premlaćen blizu jaruna ja, ono, prvo: pa onda: :uzbuna: :uzbuna: :uzbuna: :uzbuna: :uzbuna: :uzbuna: i onda: i mislim si cijelo vrijeme - jebote pa nisu valjda nju negdje dočekali, jebote nemoj me jebat, ne to nesmije biti!!, i usro sam se živ onda sam odletio na net i doznao da ipak nije ona stradala, nego da su negdje pred jutro nekog nesretnika razbili. ufff u petak nisam znao kuda sa sobom, pa sam prvo pio par sati u nekoj šumi gore visoko iznad gornjeg grada, iznad Pantovčaka negdje, dok mi nije poslatlo mutavo ležat sam u nekoj šumi u apsolutnoj tišini, pa sam otišo do lovre i ane i navalio se na zvono. da me oni nisu pustili unutra vjerojatno bih bio otišao prespavati na nasip kod savskog mosta il tak nešt ( a to bi mi bio svjetski potez jer sam maloprije doznao da je baš u petak negdje oko tog vremena tamo nožem izboden neki prolaznik). hm. a jučer, nakon jednog nadasve ugodnog kauča postavljenog na sred livade  vraćo sam se doma u tramvaju i okružilo me na jednoj stanici boysa dosta onak kojih 5- 6 njih. i ja ono - sad će bit pizdarije, ali za čudo, likovi su sam sjedili pokraj mene i nešto si pričali totalno normalno i smireno, i nisu me jebali ni pol posto. to mi je bilo čudno. lijepo je znati da ima još i takvih, koji nisu ošli u kurac.šta tam u biti htio reći. ne znam, ništa posebno. osjetio sam potrebu da se javim malo na blog, da si tako liječim mamurluk sad malo. hm. mogao bih još za kraj i spomenuti tako da sam prošli vikend dao svoj prvi interview u životu, onom Poezinu. bilo je zabavno a sad, ovaj gospon vam ima nekaj za reČi:  I was born on the cemetery Under the sign of the moon Raised from my grave by the dead I was made a mercenary In the legions of hell Now Im king of pain, Im insane You know my only pleasure Is to hear you cry Id love to hear you cry Id love to feel you die And Ill be the first To watch your funeral And Ill be the last to leave Id love to hear you cry And when youre down beyond the ground Ill dig up your body again And make love to shame Oh lady cry, and say goodbye Oh lady cry, and say goodbye Youve gotta say goodbye cause I will eat your mind vidimo se |
09.03.2008., nedjelja
pazi sad ovo: dvije ključne riječi u ovom postu su - 1. KNJIGA POEZIJE, 2.ZBORNO RIGANJE
|
ovako, ja stvarno ne znam što se događa u zadnjih tjedan sa mojim životom, ne mogu to pojmiti. to je nepojmljivo.. kao da nije bilo dosta čuda i šokova, nakon što sam zbog 1. mjesta na natječaju osigurao tiskanje u časopisu i svoju rubrikicu poezije na webu, sada mi stiže odgovor od urednika časopisa da 1. mjesto također podrazumijeva i OBJAVU KNJIGE POEZIJE ISUSE ISUES ISUESEDNMDJSJ GRAAAAAAAAAAAAA GRAAAAAAAAAAAA GRAAAAAAAAAAAAAAAA!! jebo te pas!! izgubit ću razum!!! sve što trebam napravit je probrat sve svoje radove i poslati im one za koje želim da budu u knjizi, onda će to oni pogledat, dat svoje sugestije dal da dodam il izbacim poneku pjesmu, i onda oni sve preuzimaju na sebe - nalaženje sponzora, grafičku obradu, samo tiskanje, traženje sponzora, promoviranje, sve sve sve, nemam brige uopće... knjiga je vani onda.. jedina stvar koju mi ne mogu srediti je prodaja knjige tak da mogu bit sretan ak prodam i 10 komada hahah zato je r gotovo nitko živ u hr ne kupuje poeziju, a pogotovo ne od autora koji su se tek probili. al ko da me boli kurac za to. san se ostvario. halucinacija se ostvarila.. u pizdu štakorsku materinu..sada samo trebam probrati svojih 300-tinjak pjesama, to će biti za izluditi posao, jer ih bar tri četvrtine ne valja, pa onda sve to izabiranje.. brijem da ću bit zaokupljen time iduća 3 dana.. isuse, ne mogu vjerovati što su to moje uši čule.. u kurac..  *** jučer je bio jako smiješan prizor za vidjet. bilo je već kasno u Krivom putu, al je još bila gužva ljudi. mi smo vani na terasi natezali rakiju. ranije tog dana smo davor i ja bili kod mene i polokali već jednu bocu neke previše fine žestice i bocu vina.. a u krivom su svi bili tak strgani, isuse.. i dotetura dado pijan ko krmača do nas i povrati po podu. veliki mlaz. pa još jednom. pa još jednom. na to je jednom liku do nas pozlilo pa je povratio i on, odmah do ovoga. mi ono lom lom !! , al onda je i iggy ustao, nonšalantno se nagnuo preko klupice i i on rignuo na tu hrpu.. za njim je povratio još jedan lik, a mi smo se svi drapali, i oni koji su rigali i oni ostali. ja sam im bacio pečat na sliku zrigavši im se poslije tog lika jer je eksanje žestice i smrad te kašaste smjese učinio svoje. isuse, bilo je to kaozborno riganje, kao da smo to uvježbavali!! HAHAHH onda smo svi srali davoru da je partibrejker jer se on nije htio zrigati.. kasnije smo se vucarali opet bez cilja uokolo, i opet sam došo u 5 ujutro doma, ko i u petak.. dok smo se vukli po cesti prema boogaloou jer je davor išao tam zbarit neku od svojih pičaka, putem smo vidli jednog lika koji mi, blago rečeno, "ide na kurac". bio je sa nekom fakat fakat sjebanom curom, tako nešto još nisam vidio, al mislim nije mi jasno, on je gamad ali je bar ljepuškast, jel, a i uvjek je bio onak snobovski izbirljiv i sve to, a sad ga čovjek vidi s TOM curom, mislim nije cura kriva što je tako jako ružna ali jebi ga to je činjenica, i dobro to je kul zbog nje našla si je nekog ono, al ne kužim što je njega navelo na to, tako uvijek arogantnog i snobovskog.. čudno, čudno.. bilo je to zabavno vidjet, vama naravno nije zabavno slušat o tome jer ne poznate lika, al ja sam ga poznavao i to mi je bilo jaako zabavno i čudno za vidit.. hm.. sad sam umoran i razvaljuje me glava od rakije, i idem zadovoljan zbog svega u krevet birat pjesme.. hm e da, i poslušajte ovu pjesmu, nećete zažalit, ženska je genije..  |
06.03.2008., četvrtak
FUKANJE ANALA POVIJESTI SA 100 KILOGRAMA VLAŽNE USMRĐENE TUNE!
|
Dakle, bit ću što kraći, zato jer se nadugo i naširoko ne želim hvaliti o sebi, ali ipak želim saopćiti onima koji me znaju i čitaju ovo par vijesti. Prva je da sam uspio dobiti na web časopisu Svijet kulture svoju RUBRIKU SA PJESMAMA, i sad sam jako sretan. Možete baciti oko ako vas zanimaju do sad objavljene, ako odete na - http://www.svijetkulture.com/umjetnici/pjesme/index.html , otvorit vam se popis rubrika svih autora i tamo me samo nađete (za one koji ne znaju - b. k.) i opet kliknete da vam se otvore moje pjesme. Nemojte ne-otići na glavnu stranicu web časopisa, jer ima dosta zgodnih stvari i informacija koje bi vas možda općenito zanimale za pročitat. uglavnom, ko da to nije bilo dosta da danas svisnem od sreće, stigli su, khm, rezultati onog natječaja na koji sam slao prije 3. mj. i stalno pričao o tome. to je u biti isti taj časopis, Svijet kulture, samo je ovo za onu verziju koja će se tiskati i prodavati na kioscima diljem zemlje. i da, khm - NA PRVOM SAM JEBENOM MJESTU! nisam mogo vjerovat, skoro sam se usro u gaće kad sam to vidio. dijelim 1. mjesto sa još tri osobe, i nama je sad znači zagarantirano tiskanje naših pobjedničkih pjesama u tom izdanju književnog časopisa koji će se tiskati i prodava uokolo. isuse! =.= 0.0 =.= i još se spominje nekakva pomoć pri nakladi, tiskanju i promociji zbirke pjesama!! ne znam što to točno znači, da li se oni nude štampat nam zbirke il koji kurac, ili nam samo pomoć u tom procesu ako nađemo izdavača. moram se raspitat, poslo sam im mail. al ono, u svakom slučaju - jebeno - van svakih očekivanja. od oko 180 radova na natječaju ja sa trojicom dijelim prvo mjesto. jebem te u usta! isuse kriste! nemrem još doć do zraka u kurac! kad će časopis izać na kioske, ne znam točno - valjda u idućih par mjeseci. al nije bitno, bitno je samo da kada god izađe - ja ću bit objavljen u njemu. u kurac! eto, tolko od mene za sad, moram ić liječit šokove.. HAHAHH UNLEASHIIIIIIIIIINGGGGGG THE BLOOOOOOODTHYRSTYYYYYYYY!!!! SLAY DA LIIIIIIVIIIIING!! |
23.02.2008., subota
"Znaš, seksualna orgija je najusamljenije mjesto na svijetu.." - C. B.
|
oho, jučer mi je sa popravka nenadano stigo komp. nisam očekivo da će doć još bar do ponedjeljka. dobro. ovaj post će bit u 2 dijela. drugi će bit klasičan, i govoriti koliko sam se unakazio jučer, a prvi netipičan-ovaj put ću vam slikama predstaviti ljude kojima se divim zbog onoga što su napravili (tj. napisali) ne čitam, obično, ništa normalno, kao što se i vidi. 1. Henry Charles Bukowski  ovo je definitivno moj najdraži pisac. Kako je on razvaljivao, nitko nije. Posve slobodan stil, pun prostota, divljaštva, mržnje... Genijalni prikaz onoga najmračnijega u modernom životu. Lik je bio skitnica, propalica, naslinik, barski razbijač, kurviš, pijanac.. I o tim temama je jedino i pisao. Pročitao sam sve što je prevedeno na hrvatski od njega - Pošta, Zabilješke starog pokvarenjaka, Erekcije, ejakulacije, egzibicije i općenito priče o običnom ludilu, South of no north, Žene, Ham on rye, Glazba vrele vode, Hollywood, Kapetan je izašao na ručak a mornari su preuzeli brod, Tragedija lišća (izbor poezije).. To sam bio u prilici do sad pročitat, al to nije ništa jer on ima preko 50 raznoraznih knjiga izdanih. nadam se da ću upecat još koju jer lik je genijalan.. 2. George Raymond Richard Martin  ovaj lik fakat zna svoj posao, i po meni piše vjerojatno najbolje romane u ovom desetljeću. pretežno je poznat kao pisac fantastike. Njegovi likovi su zaista živi, priča tako kompleksna, sve izrađeno do najsitnijih detalja, nevjerojatni obrti, krv i perverzije, neviđeni masakri, bizarni likovi, horrori, ubijanje glavnih likova, serijal od sedam knjiga od kojih svaka ima po 1000 str.! do sad sam čitao od njega sve knjige koje su za sad izdane iz serijala Song of Ice and Fire (to znači Igra prijestolja, Sraz kraljeva, Oluja mačeva i Gozba vrana. a uskoro bi trebala izać i peta) i Pjesma sudnjeg dana. 3. Hunter Thompson   e, pa, ako govorimo o legendama, ovaj je to sigurno bio. na žalost, samo jednu njegovu knjigu sam našo u knjižnicama, ali i ta je bila dovoljna da utvrdi svoj status kod mene. piše veoma konfuzno, kao da slušate blebetanje luđaka, i piše uglavnom o svojim istraživačkim novinarskim putovanjima u toj knjizi (fear and loathing in las vegas), a ta putovanja su mu samo besramna izlika da se nakljuka sa svim mogućim drogama koje su mu dostupne i radi totalni urnebes i kaos. lik je bio narkomančiiiiiiiina, vidio sam na netu neku snimku za televiziju di je usred interwieva bez pardona samo ušmrkao bijelo. zatim, lik je neko vrijeme bio kandidat za gradonačelnika nekog gradića, i skoro pobijedio, i neko vrijeme se uspio ubaciti u jednu skupinu bajkera pretvarajući se da je jedan od njih, da bi pisao reportaže o njima. naravno to je potrajalo dok ga nisu otkrili i ubili isusa boga u njemu. prosvirao si je glavu puškom, i tako umro na kraju. 4. Jack Kerouac   Predvodnik beat pokreta, i čovjek koji je volio putovati više od svega. Alkos, naravno. u mladim danima je više puta kompletno obišao cijelu ameriku i meksiko vozeći se s prijateljima u autu ili stopirajući, bez prebite pare. od njega sam za sada uspio nabaviti Na cesti, Tristessa, Satori u Parizu... 5. William S. Burroughs   Ovaj čovjek stvarno nije bio normalan. Pun kurac godina se samo opijao, šutao najjačim drogama i pederisao uokolo. kasnije je izmislio tehniku pisanja koja je njegovo ionako luđačko pisanje, koje liči na halucinaciju ovisnika, gurnulo preko granice - naime, izrezivao bi i drapao svoje tekstove na komadiće, i zatim ih pomiješao i lijepio opet bez ikakva redoslijeda, riječ preko riječi, rečenicu preko rečenice, kraj s početkom... Od njega sam nabavio Junky, Goli ručak, Nježni stroj, i Priznanica koja je eksplodirala. Ah, da. I jednom je u pijanom deliriju pokušao pogoditi jabuku pištoljem sa ženine glave, i ubio ju na mjestu. 6. Henry Miller  ovo je vjerojatno najintelektualniji od sve dosad navedene gospode, ali naravno imao je i on svojih problema - nije mogao držati kurac u gaćama i jebao je sve živo uokolo što bi bilo žensko. njegove knjige su pune toga, jer kao većina nabrojanih piše bez izmišljanja o sebi i svom životu. zato se stalno povlačio po sudovima zbog optužbi za pornografiju. čitao sam njegove Ružičasto raspeće- Sexus, Nexus, Plexus, Opus pistorum i trenutno sam baš posudio Crno proljeće. u biti, jedino je opus pistorum čista pornografija (i jedina koja nije autobiografska) i to je po meni trebala postati jedna od najozloglašenijih knjiga ikad tiskanih (jer sadrži opise silovanja, seksa sa životinjama, patuljcima, djecom, orgijanje na crnim misama, pišanje u šupak, incest cijele obitelji, itd itd...) 7. Hakuri Murakami  ovaj čovjek ima tako istančan stil pisanja da je to za past na guzicu. piše tako jednostavno, a tako dobro. kroz njegova djela se uglavnom odražava tema usamljenosti i otuđenosti u modernom svijetu. Čitao: Moj slatki Sputnik, Južno od granice, Zapadno od sunca, i upravo posudio Norvešku šumu. (jebote, jedva jedvice sam našo njegovu sliku, nevjerojatno) To su ljudi. ************************************ Da prijeđem na stvar. Jučer sam bio na nekom tulumu u pički materinoj, u ogromnoj kućerini bez namjštaja, sa pun jebeni kurac ljudi i alkohola, a nikog skoro nisam ni poznavao od tamo, svega par ljudi za koje nisam ni znao da će bit tam. uglavnom isuse, ogroman prostor, a mi svi bauljamo unutra, i natačemo se, a iz ogromnih zvučnika trešti glazba, i svi se deru kao da su pobijesnili, valjaju se po podu, krešte, parovi se drpaju, ljudi se koturaju niz stepenice... nikad nisam vidio nešto slično, možda jedino kada sam bio pred par godina došo nepozvan isto na jednu zabavu u kuću s bazenom i bizarno velikim vrtom, pa smo do jutra pobljuvali i razbili kuću skoro do temelja. ovo je poprimalo jučer obličje luđačkog kaveza. bilo je oko 70-ak ljudi i , kažem ta ogromna kuća. fakat ne znam kako kako kako niko nije ispao kroz prozor ili si slomio kralježnicu niz stepenice. Lik koji je slavio pokazao se totalno uredu. Popio sam par q-packova i obrstio bar pola pleterke vina od par litara. svi su bili strgani. u jednom trenutku sjedimo u krugu i iz OGROMNE nargile pušimo nekakav duhan s okusom jagode, u drugom trenutku ležim u podrumu i pričam sa zidom, onda izađem iz kuće i vidim davora kako zapišava pročelje kuće i stepenice, pa bari neke žene, pa padnem u wc-u i puknem se glavom u vodokotlić, pa opet pred kućom vidim davora kako je upao u neku ogromnu kutiju pa su ga zakotrljali niz neko brdo dok nije ostao samo ležat ko mrtav. uglavnom, odjednom mi je samo taj urnebes dosadio i našao sam se na ulici kako idem doma, nemam pojma kako se to dogodilo, ne sjećam se odlaska. i sad, trebalo je doći do svetica, ali ja sam bio kilometrima i kilometrima od njih i iz nekog razloga sam si utuvio u glavu da jaz nam put, makar sam samo jednom prošao njim kad sam išo gore, a bilo je jedno barem 20 mjesta gdje je trebalo znat gdje zaokrenut. ja sam mislio da znam, a u biti sam samo nasumično skretao. u stvari, mislim da sam dobar dio puta slučajno i išao dobro, ali onda sam odjednom shvatio da nemam pojma di sam u kurac. i to ne da se čovjek izgubi u nekom normalnom dijelu grada, nego to da ste vidli, isuse... samo neka cesta koja stalno zaokreće i križa se sa nekim putićima a svuda uokolo jebena šuma kao iz strašnih bajki, nigdje se ništa ne vidi, nemam blage predodžbe di sam, para na mobu naravno nema da zovem nekog da mi pomogne, ljudi na ulici nema da ga jebeš, a i ko bi šumom lutao u 4 u noću? isuse, tako sam se isparanoizirao da sam se počeo tresti. mislio sam da nikad neću naći put odande. kada si se šuma razbistrila vidio bih samo kroz procjepe svjetla grada sa velike visine kilometrima daleko ispod mene.. da stvar bude totalno vesela, odjednom sam proteturao kroz neku ogradu i vidio kako neki kurac crveno svijetli u mraku a kad sam se približio i razbistrio pogled, shvatio sam da je to groblje usred te jebene šume di sam ja, i da gledam u jebeni lampaš na pogrebnoj ploči. al ne znam zašto, postalo mi je lakše, jer se, nezačućujuće s obzirom na prijašnji posao, na grobljima osjećam ko doma. neko vrijeme sam lutao među redovima, dok me alkohol opet nije počeo svladavat pa su mi se počele pričinjat razne glupe sjene, pa sam odjebao do tamo opet na glavnu ulicu.. groblje je bilo nenormalno dugačko, kao i cesta, a ja i dalje nisam imao pojma di sam i kako da se izvučem odatle, i i dallje sam vidio svjetla grada sa visine. sve je postalo vrlo zabrinjavajuće. lutao sam već kojih 2 sata i tijekom cijelog tog lutanja nisam naišao na ni jednog čovjeka! i onda se, na svu sreću, pojavio policajac predamnom naslonjen na neki zidić. nisam mogao vjerovat! SPAŠEN SAM! došepao sam do njega sa luđačkim pogledom, znojan i raščupan, i pitao ga gdje sam. to očito nije izgledalo dobro jer mi je rekao da izvadim sve iz džepova i pretresao me jer je očito mislio da sam nadrogiran ko pičketina. al dobro, na kraju me pustio kada se uvjerio da sam normalan više manje i da nemam niš kod sebe, i uputio me di trebam ići. Naime, uspostavilo se da sam ja pokraj Mirogoja, u pičku materinu! kako sam završio tamo, jebo me mrtvaci u guzicu ako znam! a bio sam iznad maksimira i mislio da idem prema dubravi, lol. uglavnom pješačio sam još kojih pol sata i izbio niže od mihaljevca, uz prugu, pa se dovuko više živ nego mrtav do draškovićeve. rezultat toga svega je totalna glavobolja, kaos u želucu, ljuljevi, bol u nogama, i uništena psiha. e, a sad, dok sam prolazio kraj tog groblja zabio sam si iz nekog razloga da se želim užasno vratit idući vikend na jedno groblje na kojem sam radio i pokraj njega pit. to sam ti u biti pokušavao reć u drugom dijelu poruke koji nisi dobila, paula, pa ti sad to pišem i ovdje jer mi stara ne da mob opet, nadam se da ćeš vidjet ovo, jer ja tako jako hoću da odemo sam nas 2 recimo sljedeći vikend tam pit. to se sam treba vozit busom od savskog mosta onog blizu tebe. ne znam kaj mi je al sad sam opsjednut time da odemo tamo, ajde ajde ajdeee ja bi tam išo s tobom idući vikend. to je jako kul malo mjesto, i sjest ćemo se negdje pokraj tog groblja i pit, nadam se da ćeš pristat ić sa mnom jer to bi tako htio, makar je očito da mi nije čisto u glavi. uglavnom, da ne trabunjam, sam mi reci dal ti se ide |
18.02.2008., ponedjeljak
ljudi su dabrovi
|
konačno sam i to doživio. i to u zadnji čas!! jučer je u boogaloou bio koncert britanaca izniklih iz razdora gothic banda sisters of mercy. Nakon toga je Wayne Hussey odlučio zgibati i osnovati vlastitu grupu, tj. The Misson, koja je imala temelje u gothic rocku, ali se sama udaljila što je više bilo moguće od gothic sounda imam listu top pet koncerata na kojima bi htio biti: 1. Rage 2. Cannibal corpse 3. King Diamond 4. The Berzerker 5. The Mission i kao što vidite, ovo zadnje mi se konačno ispunilo, a baš u zadnji čas, doslovno, jer je ovo njihova zadnja turneja, poslje toga se povlače sa scene u zasluženu mirovinu, što mije ni čudo s obzirom da je wayne već star, i da sviraju prek 20 godina... i tako, bila je to neizmjerna sreća da su baš na ovoj, zadnjoj turneji, odabrali zagreb za jedan od nastupa.. inače, ne mogu izraziti svoje gađenje o onome što je već danas osvanulo posvuda, takozvane ocjene zagrebačkog koncerta glazbenih kritičara. teško je povjerovati da ima većih smradova od njih (makar, naravno, ima) i teško je povjerovati da ima muzički neukijih ljudi od njih. I tako su jedva dočekali da poseru što veće govno na cijeli nastup, baš kao i prije par godina kada sam ih propustio jer još nisam znao niš posebno o njima.. uglavnom, koncert su nazvali bijednim, sramotnim, žalosnim, i izjavili da su se time mission sami pokopali u nepovrat kao što su već odavno trebali. spominje se i "razočarana vampirska publika"  ček, ček... WTF?!? ko prvo, ko je u publici bio razočaran?! zašto su onda ljudi urlikali kao zvijeri da ih izvuku na 3 BISA? valjda jer im se nije sviđalo i jer su bili razočarani, rofl! a kao drugo - VAMPIRSKA?!?! LOL LOL LOL!!!!!da je publika bila neobična, nesumnjivo je bila. ALI u smislu da su u publici bili neki likovi s ježić frizurama, neki pijani ćelavci, i ljudi od 70 godina, DOSLOVNO! i svi su podjednako uživali. VAMPIRSKA?! LOL, jesu li oni ikada čuli i jednu pjesmu nakon što je hussey pobjego iz sistersa. nisu, sigurno. jesu li uopće bili na koncertu o kojem su pisali? nisu sigurno. ili to, ili su ludi, i muzički neobrazovani i slijepi i gluhi. da skratim i prestanem kenjat i laprdat, koncert je bio fenomenalan. fakat mi je bilo smiješno i zabavno vidjet skupinu dedeka od 70 godina kako drito iza mene skaču u zrak, viču i dižu ruke hehe ljudi je bilo manje nego ih je trebalo biti, ali su se ipak pokazali u dosta solidnom broju. predgrupa Dead guitars je otkazala, pa je svirala samo neodustajuća Phantasmagoria. ovaj put su mi zvučali pun kurac metalnije nego kada sam ih vidio 2 put prije nastupa Mortiisa prije par godina.. oni su band koji kada završe sa svrkom shvatite da uopće ne znate kako su izgledali i da ih ne bi prepoznali pet minuta nakon showa, jer na pozornicu ispuštaju toliko enormne količine magle da ih ni ne vidite, LOL sam nastup missiona je bio fenomenalan. ozvučenje je bilo dobro, za trojku recimo, ali bolje nego inače u boogaloou, jer je obično katastrofalno i niš se ne čuje pod milim bogom.. wayne je rođeni frontman i zabavljač, i ne mogu vjerovat kolko je taj čovjek slobodan na pozornici i koliki neusiljeni kontakt ostvaruje s publikom. jedino mi se činio podosta pijan jer se cijelo vrijeme njihao kao da ne zna di je, i radio čudne pokrete rukama kao da je drogiran donesel si je neku bocu vina na pozornicu i pijuckao, pa ju je nakon nekog vremena dao u publiku. zatim se rukovao sa publikom, nazdravljao nam na njegovim pokušajima hrvaštine: " živali! živali!" pa je samo sjeo na rub pozornice i pjevao svima koji su ga snimali drito u kamere, unjevši im se u nos, pa je izvaljivao razne gluposti između pjesama i pričao, a sve totalno neusiljeno i nevjerojatno neumišljeno. ostatak banda je bio ok i simpatičan, ali glavnu riječ je cijelo vrijeme držao wayne. svirali su fakat dosta pjesama. jedino je playlista mogla biti nešto bolja, al to govorim čisto iz svog gledišta. ali, prejebeno, odsvirali su i moju najdražu (like a child again) i još par koje su mi pri samom vrhu (hands across the ocean, deliverance...). bilo je još tu svačega, legendarnih pjesama.. serpents kiss, tower of strength.. previše da se nabroji.. u svakom slučaju ovaj koncert će mi ostati u prejebenom sjećanju, kao jedan od boljih (ako ne i najboljih) na kojima sam bio.. a neka kritičari kenjaju šta hoće, i onda neka napišu hvalospjeve na "colonijin briljantan nastup".. jebo im buddha majku pljesnivu sa žoharima u pizdu..  hmm.. trebao bi počet radit fiziku.. danas ću bit doma ljepo cijelo vrijeme i bit će to neki spoj zabave i učenja. jebo ti fiziku.. lagana je, al mi se nikako ne da toga prihvatit, jer mi nema nikakve koristi od toga. ko da će se zemlja prestati vrtiti i sila trenja ili gravitacije ili bilo čega nestati ako ja ne znam sve o njima.. bacaju moje vrijeme uzalud dok ima toliko pametnijih stvari koje bi mogao raditi u idućih par dana.. uf da bar imam kakvu bocu vina doma daj skužite kaj slušam u zadnje vrijeme (svi će me popljuvat). meni je recimo ova pjesma baš booolesna, makar baš nemam neko dobro mišljenje o osobama poput njih lol baš bolesnoa ovaj lik je genijalac! ima toliko dobre tekstove i toliko dobar glas (toliko dobar dapače da mu svi ostali rock pjevači (osim mercurya, naravno) mogu lagano podudlat malenoga.. genijalac. Bat Out Of Hell The sirens are screaming and the fires are howling, way down in the valley tonight. There's a man in the shadows with a gun in his eye, and a blade shining oh so bright. There's evil in the air and there's thunder in sky, and A killer's on the bloodshot streets. Oh and down in the tunnel where the deadly are rising, Oh I swear I saw a young boy down in the gutter, He was starting to foam in the heat. Oh baby you're the only thing in this whole world, that's pure and good and right. And wherever you are and wherever you go, there's always gonna be some light. But I gotta get out, I gotta break it out now, Before the final crack of dawn. So we gotta make the most of our one night together. When it's over you know, We'll both be so alone. Like a bat out of hell I'll be gone when the morning comes. When the night is over Like a bat out of hell I'll be gone gone gone. Like a bat out of hell I'll be gone when the morning comes. But when the day is done and the sun goes down, and the moonlights shining through, Then like a sinner before the gates of heaven, I'll come crawling on back to you. I'm gonna hit the highway like a battering ram, on a silver black phantom bike. When the metal is hot and the engine is hungry, and we're all about to see the light. Nothing ever grows in this rotting old hole. Everything is stunted and lost. And nothing really rocks And nothing really rolls And nothing's ever worth the cost. And I know that I'm damned if I never get out, And maybe I'm damned if I do, But with every other beat I've got left in my heart, You know I'd rather be damned with you. If I gotta be damned you know I wanns be damned, dancing through the night with you. If I gotta be damned you know I wanna be damned. Gotta be damned you know I wanna be damned. If I gotta be damned you know I wanna be damned, Dancing through the night Dancing through the night Dancing through the night with you. Oh baby you're the only thing in this whole world, that's pure and good and right. And wherever you are and wherever you go, there's always gonna be some light. But I gotta get out, I gotta break it out now, Before the final crack of dawn. So we gotta make the most of our one night together. When it's over you know, We'll both be so alone. Like a bat out of hell I'll be gone when the morning comes. When the night is over Like a bat out of hell I'll be gone gone gone. Like a bat out of hell I'll be gone when the morning comes. But when the day is done and the sun goes down, and the moonlights shining through, Then like a sinner before the gates of heaven, I'll come crawling on back to you. I can see myself tearing up the road, Faster than any other boy has ever gone. And my skin is raw but my soul is ripe. No-one's gonna stop me now, I gotta make my escape. But I can't stop thinking of you, and I never see the sudden curve until it's way too late. I never see the sudden curve 'till it's way too late. Then I'm dying at the bottom of a pit in the blazing sun. Torn and twisted at the foot of a burning bike. And I think somebody somewhere must be tolling a bell. And the last thing I see is my heart, Still beating, Breaking out of my body, And flying away, Like a bat out of hell. Then I'm dying at the bottom of a pit in the blazing sun. Torn and twisted at the foot of a burning bike. And I think somebody somewhere must be tolling a bell. And the last thing I see is my heart. Still beating, still beating, Breaking out of my body and flying away, Like a bat out of hell. Like a bat out of hell. Like a bat out of hell. Oh like a bat out of hell! Oh like a bat out of hell! Like a bat out of hell! I'd Do Anything For Love (But I Won't Do That) And I would do anything for love I'd run right into hell and back I would do anything for love I'd never lie to you and that's a fact But I'll never forget the way you feel right now, Oh no, no way And I would do anything for love, but I won't do that No, I won't do that Anything for love Oh, I would do anything for love I would do anything for love, but I won't do that No, I won't do that Some days it don't come easy Some days it don't come hard Some days it don't come at all, and these are the days that never end Some nights you're breathing fire Some nights you're carved in ice Some nights you're like nothing I've ever seen before or will again Maybe I'm crazy, but it's crazy and it's true I know you can save me, no-one else can save me now but you As long as the planets are turning As long as the stars are burning As long dreams are coming true You'd better believe it, that I would do Anything for love And I'l be there until the final act I would do anything for love, and I'll take a vow and seal a pact But I'll never forgive myself if we don't go all the way, tonight I would do anything for love Oh, I would do anything for love Oh, I would do anything for love, but I won't do that No, I won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that Some days I pray for silence Some days I pray for soul Some days I just pray to the god of sex and drugs and rock 'n' roll Some nights I lose the feeling Some nights I lose control Some nights I just lose it all when I watch you dance and the thunder rolls Maybe I'm lonely, that's all I'm qualified to be That's just one and only, the one and only promise I can keep As long as the wheels are turning As long as the fires are burning As long as your prayers are coming true You'd better believe it, that I would do Anything for love And you know it's true and that's a fact I would do anything for love, and there'll never be no turning back But I'll never do it better than I do it with you. So long, so long I would do anything for love Oh, I would do anything for love Oh, I would do anything for love, but I won't do that No, I won't do that No, no, no, I won't do... I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do that I would do anything for love Anything you've been dreaming of, but I just won't do... But I'll never stop dreaming of you ev'ry night of my life, no way I would do anything for love Oh, I would do anything for love I would do anything for love, but I won't do that No, I won't do that [Girl:] Will you raise me up? will you help me down? Will you get me right out of this godforsaken town? Will you make it all a little less cold? [Boy:] I can do that I can do that [Girl:] Will you hold me sacred? Will you hold me tight? Can you colourise my life, I'm so sick of black and white? Can you make it all a little less old? [Boy:] I can do that Oh no, I can do that [Girl:] Will you make me some magic with your own two hands? Will you build and emerald city with these grains of sand? Can you give me something I can take home? [Boy:] I can do that I can do that [Girl:] Will you cater to every fantasy I got? Will you hose me down with holy water, if I get too hot? Will you take me places I've never known? [Boy:] I can do that Oh no, I can do that [Girl:] After a while you'll forget everything It was a brief interlude and a midsummer night's fling And you'll see that it's time to move on [Boy:] I won't do that I won't do that [Girl:] I know the territory, I've been around It'll all turn to dust and we'll all fall down Sooner or later you'll be screwing around [Boy:] I won't do that No, I won't do that Anything for love Oh, I would do anything for love I would do anything for love, but I won't do that No, I won't do that i za kraj točka na i najbolji vokal ikada |
16.02.2008., subota
puževi za sobom ostavljaju trag mesarskih sjekira
|
dakle, za one koji su se možebitno pitali jesam li se konačno dokusurio alkoholom i umro - nisam. samo sam imao raznog posla koji se uglavnom sastojao od ležanja u krevetu od jutra do navečer Ozbiljno! evo, prošli tjedan sam se dignuo samo jednom iz kreveta i otišo van pit, to je bilo u srijedu. Inače sam samo ležao, spavao, udarao pisaću mašinu i čitao kaj me zanima. pročitao sam negdje oko 850 stranica sigurno prošli tjedan. i tako... sad me glava boli pun kurac, zato sam se i dignuo tako rano, u 8 ujutro. jučer sam se napio ko guzica nekog prokletog vina iz vinarije koje je ubojito pun kurac. pao sam na stepenicama dok sam se penjao do svoje kuće. zato me boli i ruka  A ranije mi je pošlo za rukom da mi u nekom haustoru ispadne leća. Nemam blage veze kako sam je kasnije uspio naći, i kako je nismo zgazili, ali uspio sam nekak. bio sam zgažen pa sam jedva vidio pod al nekak sam je uspio napipat. problem je bio u tome šta je bila sva u prašini i prljavštini. Pa sam je morao polit alkoholom prije nego što sam je turnuo natrag u oko. Oo, peklo je, da.od rezultata natječaja i nekih konkretnih događanja još ništa, al sam se zato prošli tjedan napio nekog vina novog za 10 kuna i imalo je neku kemikaliju u sebi (sulfid, sulfit... ne sjećam se) i ošinulo me tako da nisam znao di sam i samo sam bespomoćno ležao na klupici. ne sjećam se skoro ničega od tog dana, lol.bilo je, ne znam koji točno dan, situacija kad sam se bio toliko naroljao da sam na povratku kući tramvajem se sprijateljio sa nekim sijedim likom od kojih 55 godina. na kraju smo zajedno po cijelom zagrebu tražili otvorene birtije i on je častio. tako smo negdje oko dubrave vidjeli lika kod kojeg sam prije živio kao podstanar kako ide ruku pod ruku sa mojim sadašnjim vlasnikom po sred ceste, i imaju po kriglu piva u ruci i dernjaju se nakon toga smo ja i ovaj lik završili na glavnom kolodvoru kupujući si kavu za 2 kn iz automata i sipajući unutra bombice brandya. nisam imao više pojma di sam, isus te, a onda je ovaj počeo urlat da je sad sve gotovo, da on ima pare, da će kupit kartu, da se ukrcamo i da idemo vlakom u bjelovar. isuse, skoro sam ga poslušao, već smo bili na stanici.još prije, neke srijede, otišo sam s davorom na književnu večer u močvari po prvi put, zato jer sam pročitao da će promoviranje svoje nove knjige imati pijanac i psihopat fošner, od kojeg sam već čitao tu knjigu, pa sam znao da će bit loma i urnebesa. došli smo, on je čitao ulomke i neke pjesme, i nakon svakih par minuta strusio čašu vina, a donio je čak i vino za sve posjetitelje par demižona, da si naljevaju. stvarno o redu. jedino me bezgranično živciralo što se lik toliko fura na bukowskog, ono ko da doslovno prepisuje rečenice od njega. al dobro, on je barem jedna od boljih kopija bukowskog koje sam čito. i, da, za sve vas koji mislite da su književne večeri za spavanje, moram reći kako je to završilo. fošner se bio toliko napio da više nije mogao ni pričati nego je samo nešto nerazumljivo frfljao i vikao preko mikrofona, i psovao svakoga čega se sjetio. onda je neko upalio muziku, i odmah su se svi ljudi valjali preko šanka, stolova, poda, ma svugdje, a ovaj je skočio na stol i skoro se razbio, drpao okolo žene, vikao, častio pićem... neki lik koji organizira te večeri, neki iz močvare, se isto naroljao ko đubre i skakao po šanku i lupao lampe na stropu i općenito radio nered i urnebes... i tako je to bilo ma, kurac, nemrem više sad pisat, glava me ubija, idem se ja povuć natrag u krevet... |
20.01.2008., nedjelja
O.O O.O O.O
|
nema dugog posta ovaj put, samo se hoću uglavnom pohvaliti pred svima sa nečim što mi neide u glavu naime, JA SAM NA ONOM KNJIŽEVNOM NATJEČAJU KOJI VEĆ PAR MJESECI SPOMINJEM OŠO SA 3 SVOJE PJESME U FINALE!!!! i još četiri druge mi već imaju osigurano OBJAVLJIVANJE NA WEBU tog književnog časopisa, a ove koje su ošle u finale se natječu sad u najužem izboru za tiskanje u časopisu, neku eventualnu novčanu nagradu (?) i radno mjesto u časopisu! za sada je tek 1/3 radova dobila ocjenu, a među njima i moji, pa znam ovo. ali, još je posebno ohrabrujuće da među ovima već ocijenjenima JA VODIM sa najviše bodova!! =.= O.O naravno, to ne mora ništa značit, jer još trebaju dobit ocjene kojih 100-tinjak pjesama, ali je ohrabrujuće, veoma. i imam već bez obzira na ostale 3 pjesme u finalu i 4 koje će bit na njihovom webu. pa sad - šta bude bit će. jučer sam se pred močvarom tolko ukomirao da sam morao doma inače bih crknuo, i jedva sam došao do kuće. kad su svi ušli, ja sam popio još kojih litru i pol vina na onu litru od prije, i samo se razvalio po klupici, i nisam se mogao ustat, pa sam se zbljuvao ko svinja kod nekog zidića kasnije, i počeo se smrzavat ko džubre, ko nikad, fakat sam mislio da ću crknut od hladnoće, ne znam koji je to kurac bio. šteta, jer vani se dosta dobro čuo razglas, pa sam poslušo kojih pol koncerta od Marduka čuvši više manje sve što se događalo unutra. sad bi moro neki kurac radit, i nosit božiću neko prokleto pojačalo, al mi se ne da još, prvo se idem igrat s I-doserom. To je zanimljiva pizdarijica - trackovi u mp3 formatu koji ispuštaju neke šumove na određenim frekvencijama koje stimuliraju mozak i osjećate se kao da ste u raznim stanjima - pijani, nadrogirani, napušeni, na lsd-u, ili kao da ste izašli iz tijela, ili imate halucinacije, ili se soba počne vrtit oko vas, ili vam se tijelo počne grčit. fakat zanimljivo, sam treba malo vježbe, koncentracije i upornosti. meni je već uspjelo iz prve izazvat efekt, tak da sam vidio da radi, a nisam vjerovao. dobro. idem ja sada. e, da - i poslušajte ove - zakon! prva je obrada, baš original pjesmu nisam mogao nać. |
06.01.2008., nedjelja
"the writer has no responsibility... except to jack off in his bed alone, and type a good page" -c.b.
|
prvo kratki rezime nove godine. svi mi tvrde da sam ja zaista dočekao novu godinu, ali ja se toga zaista ne mogu sjetiti. mislim, ponoći. ničega . mogao sam isto tako biti i u nesvijesti. sljedeće, pred par dana sam doznao od kud bi mogla biti ogromna monstruozna tintno-crna masnica na mom bedru. naime, Paula mi je rekla da sam u jednom trenutku samo nestao, i ljudi su se pitali gdje sam, dok nisu vidjeli neke noge kako vire ispod stola. naravno, tolko sam se olešio da sam se izbezumljeno bacio ispod stola, i namjeravao tamo i ostat, pa su me izvlačili. bilo je tu još svačega. nabacivanja hranom po cijeloj kući, divljaštva.. u jednom trenutku sam vidio kako Paula pokušava upaliti raketu u parku ispod zgrade i nije mi bilo jasno kako je tamo dospjela. Lovro je vrištao i razbijao neku gitaru za našu razonodu . kada sam se probudio ujutro na naslonjaču s Paulom počeli smo se smrzavati do smrti. kasnije, dosta kasnije - shvatili smo da je to zato jer smo spavali pored otvorenog balkona Davor je spavao na podu prekriven novinama kao skitnica na klupici. valjda se oporavljao od uzbuđenja ranije te noći. mislim, ipak je na neku foru uspio slučajno jednog lika puknuti tosterom u glavu i razbiti mu lice, pa je ovaj počeo dijeliti udarce i krvariti po cijeloj kući. otišao sam se popišat na wc i shvatio da su mi prsti na ruci namazani ružičastim lakom pa sam se malo zabrinuo dok se nisam prisjetio šta je to bilo, i da me to Paula namazala. Davor je također bio našminkan po cijelom licu. druga stvar koju sam shvatio je bila ta da mi se nije od pića samo pričinjala ogromna pukotina na dnu zahoda, i cijela kupaonica je poplavila. (možda i bolje s obzirom na moje gnjusno riganje neprobavljene hrane po tom nesretnom mjestu ). uglavnom, kasnije su mi rekli da su ljudi bili dovoljno mutavi da bace petardu u wc i sjebu ga u 3 pičke materine * danas je konačno zaključen natječaj radova za novi knj. časopis, i trenutačno sam na iglama jer čekam da se udostoje objaviti rezultate, i totalno mi je svevišnje zlo od jučer. jučerašnja večer je u stvari bila sasvim dobra, bili smo u močvari, nismo se smrzavali, bio sam tolko jebeno pijan, uh, al iz nekog prokletog razloga, ili možda jer sam ja bio prepijan pa nisam niš shvaćao, S.o.m nije svirao!!!!! ili ga bar ja nisam vidio da svira. a po meni je to najbolji hr metal band, i to uvjerljivo. umjesto njih su na pozornicu izašli neki tetkasti pederi. band prije je bio ful oke, al di je S.o,m., jebo sve u guzcu, usta i slomljenu ruku!! a još smo vani ja i davor slušali sound probu od S.o.m-a i zvučali su tako nenadjebivo i moćno, kao i uvijek pa šta se to bilo dogodilo..u svakom slučaju, ništa za to, čujem da će ovaj mjesec imato još dva (!!) koncerta u zgu pa vam fakat svima savjetujem da dođete. to vam je, čisto radi informacije, totalno spor "etno" doom metal sa nekakvim čudnim zavijanjem i fantastičnim growlanjem i vikanjem kad ga ima. s.o.m .otpuhuje jaja, vjerujte mi na riječ! ma, u biti zašto bi meni vjerovali, evo našao sam čak njihovu web stranicu, i evo: tu su vam mp3-i: http://www.somdoom.com/content/category/7/14/28/ a tu su vam live videi: http://www.somdoom.com/content/category/8/13/30/ yeeeeeeeeeessssssss.. kvaliteta snimki je nešto slabija al nema veze. da. a jučer sam, zanemarivši to što nisam vidio S.o.m. , spoznao Užas. naime, kada sam se vraćao doma tramvajem, i kada sam bio negdje oko džamije , iz nepoznatog razloga sam sišao s tramvaja i zabrijao si nač neku prečicu do tam di vozi 34. i uspio sam se izgubit ko nikada u živutu, nisam imao pojma di sam. satima sam lutao nekim jebenim malim uličicama, i na kraju završio u jebenom novom zagrebu!! pa jel ot normalno?!? da, ja sam , umjesto da od džamije odem negdje do draškovićeve il tako nešto, krenuo u SASVIM SUPROTNOM smjeru, prošao autobusni kolodvor, ušao nekak u novi zagreb i tam negdje sat vremena tražio tramvaj. kako se to dogodilo, jebo me otac ako znam. koji užas, e. totalno sam u 3 ujutro bauljati tim malim smrdljivim uličicama, a žive duše nema na kilometre okolo, da pitaš di si. mračni vrtovi zijevaju u tebe, sa svega par prozora gori neko slabašno svjetlo, a tebe boli i riga ti se i šalješ cijeli ljudski rod potiho u pizdu materinu.. Isuse. na kraju sam izbio na jebene tračnice i pratio ih neko vrijeme pa sam došo do neke usrane stanice. tam je bio neki dečko, a ja mu priđem, sav smrdim po alkoholu i drugim gadostima, i pitam ga izbezumljenim pijanim glasom: "e, dečko... dečko! jebote, e, daj mi reci koji je ovo dio grada!" ROFL Isuse što si je on morao misliti u tom trenutku haha. znam samo da je osto ovak ----> O.O lol  |
22.12.2007., subota
malo baljezganja u 9 ujutro
|
hmmm... mrzim početi pisati post kada već unaprijed znam da neće biti dobar samo moje sumanuto laprdanje. sad je subota, i tek je jebenih 9 ujutro. to je slučaj dostojan toga da ga ona emisija Istraga rasvijetli -> koji kurac ja radim budan u 9 subotom?! obično se dižem oko pol 1 popodne il tak nešto. hmmm sad sam upalio radio i on krešti i odjekuje u stanu, a sve to u svrhu da ne čujem izluđujuće hrkanje iz druge prostorije. čudno kako se starci ne trzaju uopće, kako već ne prigovaraju.. neki kreten drapa i razvaljuje s trubom sve u šesnaest na radiju, a ovi se ne miču. da nisu mrtvi? baš jučer mi je neko rekao kao: "e, ti uvijek moraš pretpostaviti da je neko umro ako leži." i to je valjda istina.evo jedna pjesmica, načičkat ću sad ovaj post sa pjesmicama. baš sam nešto u zadnje vrijeme opsjednut w.a.s.p.om i onak, jučer je faks završio, ou jeeeeeeeeaaaa  a baš se ono koljem s njim, LOL, svaki dan sam na pivama tamo (i na žesticama ak neko časti) i uživam i smijem se ljudima koji se ubijaju od faksa). daj ajde jebote, di ću ja bacat 5 godina svog života da se ubijam u nečemu, ne radeći ništa drugo, da se samo probudim jednog jutra kao ovog recimo nakon tih 5 godina i pitam se: "jebote, koji se kurac dogodio s mojim vremenom? pa ja uopće nisam živio proteklih pet godina." i onda se obično u takvim slučajevima dogodi da se pokupi i neka boleština koja te dokusuri, i baš si napravio dobar posao, bacio 5 godina svog dvadesetpetogodišnjeg života. jedino mi je ovaj zadnji tjedan bio nešto više naporan jer su mi stjesnili sve jebene obaveze. a i živcira me što ću morat pol ovih mutavih praznika provest radno, radeći razne govnarske seminare i učeći. al što se može. bar se zato ne tlačim ne znam kao cijelo to jebeno vrijeme. pička im materina (ili pizda im majka - kako bi rekla ONA  ) , zašto nema više jebenih pjesama od w.a.s.p.a na jebenom radio.blogu??jebote, a od dickinsona 3 pjesme! ma hajd u kurac. a, dobro da ima ova. paše baš ujutro: a jeboti, nije čak ni cijela inače, ne znam koji kurac. ne znam. sad neki peder priča jako pompozno o tome koji je on kurac radio u nekom kazalištu, kao da me briga. imam problema u zadnje vrijeme. stalno sam užasno loše raspoložen. ne znam koji kurac, al dođe mi da podivljam. ne mogu više podnosit ništa. sve me izluđuje, a izaći preko dana u grad mi je poput najgoreg horror filma. ne mogu više gledati ta užasna graktava lica uokolo. ne mogu ih slušati. jebo te pas. dođe mi ponekad da otvorim prozor u svojoj sobi i počnem urlati van: "POMOZITE MI MOLIM VAS! POLUDJET ĆU, NE MOGU VIŠE IZDRŽATI OVU UŽASNU PULSIRAJUĆU ATMOSFERU GRADA!" hm. čudno? ne znam. meni je to normalno, da tako gledam na stvgari. jeli to vama čudno? a) da b) ne (ispravan odgovor zaokružiti i poslati na moju adresu skupa s bocom vina). uglavnom, ja imam još samo par ljudi u cijelom gradu uz koje se mogu osjećati dobro. što i nije tako loše. dapače. i to je činjenica, otišo sam ukurac. vjerojatno od alkohola. e, ovo je dobra pjesma! sad sam upravo zabrijao da mi se monitor pokreće i trese a lik na radiju kao da je natripan i priča o tome što bi bilo kad bi se ljudi plodili kao mačke uglavnom. di smo stali? da, o tome kao više ne mogu podnositi ljude. sve te strahote koje drže u svojem lijevom džepu na jakni. al za to služe dani kakav je bio jučer. takvi dani me odmah vrate u normalu. dani kada izlazim sa Paulom . to je ono što mi u biti treba cijelo vrijeme, jel, jer kužim nakon toga da sam odmah normalniji i smireniji - sposoban opet funkcionirati. prekjučer sam konačno poslao 14 svojih pjesmica na neki natječaj, jebemu mater, baš me zanima, makar se ne nadam previše. onaj ko bude na vrhu dobit će pare, tiskat će ga, i imat će jebeni posao u časopisu. nisam ja te sreće. al me svejedno zanima koji ću bit na listi. gra gra jučer smo, nakon incidenta sa rezanjem staklom, u koji ja OVAJ put ČUDOM nisam bio umiješan niti imao ikakve veze s tim , završili smo Paula i ja kod Davora. bilo je baš fora, al nije mi baš jasno što se dogodilo, naime, nisam se ni snašao bivajući sve pijaniji, a već je davorova kuja od sestre počela vikati na nas i prijetiti nam pa smo se morali pokupiti, rofl Možda smo je trebali Ubiti! očajnički je pokušavala nametnuti svoj autoritet, al ja sam se samo pijano smijao i iskazivao nepoštovanjedugo se nisam javljao na blog, i stvaaaarno mi se ne da pisati o svim tim luđaštvima koja su se ispodogađala u zadnjih par tjedana; kao što je provaljivanje u neki podrum, padanje niz brda u blato, alkoholičarsko urlikanje u noći, ubijanje niz brdo sa ukradenih sanjki, noga nekog šiptara koja je doletila u moju glavu, moje vrijeđanje invalida koji se grabe za mjesto u tramvaju, itd... nadam se da će i danas biti zabavno ko i jučer (i isto tako se nadam da niko nije završio u kazni jučer, Paula jer je masno kasnila kući brijem, i Davor jer smo mu unjeli kaos i razdor u kuću, LOL) i nadam se da Lovro nije raskrvaren preduboko. eto, to je to. dovoljno za ovo sve zabavnije jutro. MOŽDA napišem nešto i sutra. imam već litru vina u torbi i treba se strpit još samo par sati pa se ide van po još. pa...  |
11.11.2007., nedjelja
jebemti!! :)))
|
HAHAHAHAHAHAHAH HAHAHA HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAH!! Kurvini sinovi, jebem im život!! Kurvini sinovi! Mjesto radnje - 27. 10. 2007. ribnjak. Pisao sam o toj noči kad sam se ubio ko deva i padao okolo i gađao ljude staklom, pisao sam o tome malo u prošlom postu... ALI NISAM ZNAO DA SU ME KURVINI SINOVI SNIMALI MOBITELOM I POSLALI NA YOUTUBE, HAHAHAHAHAH; JEBOI IH U GUZICU!! :)))))))) tu je neka snimka gdje su mi prijetili sa nekim škarama bili jer su iskorištavali moju alkoholiziranost, pa me tako pokušavali razbjesniti da pričam pizdarije.. hahahah, a u kurac. sramota me, al ne mogu a da ne stavim,... uglavnom, to je bilo znači prije dva tjedna. a prije tjedan dana je isto bilo neš strašno brutalno.. Prvo smo Paula i ja bili kod mene doma i naroljali se totalno, bilo je zakon, ma baš jebena večer kada sam je pratio doma, zatekao sam se u njenom kvartu, i čuo neku muziku iz zgrade neke. neki tulum se održavao u nečjem stanu. Počeo sam urlikati pod prozorom od tih nepoznatih ljudi jer mi se još nije išlo još doma, htio sam pošto-poto upast u taj stan. lik je došo na prozor, kao:-šta je? kog ti trebaš? -paaa.. jel Mario tu? (lupio sam prvo ime koje mi je bilo palo na pamet) -koji mario? nema ti tu marija nikakvog.. -ma kako nema, pa on me zvao da dođem na ovu adresu na nekakav tulum tu  , kak ne znaš marija?-koji mario, jebote, od kud je, ko je on? -pa onaj mario iz končara, znaš ga sigurno! (rofl, ala sam ga valjao. blef stoljeća pfff) uglavnom, već su se i oni počeli stvarno pitat ko sam ja,al me na kraju ipak nisu pustili unutra. a sad se sjetih, ranije te večeri, dok smo išli Paula i ja doma, odjednom se samo stvario pred nama na cesti neki kazić stari. a mi kak smo bili alkoholizirani nismo mogli izdržati, te smo ga počeli razbijati, šutati nogama i rasipavati na sred ceste, LOL!  poslje sam, kao, otišao na ribnjak, a toga se uopće ne sjećam, već mi je jedan frend pričao dan poslje da sam bio s njim tam i puštao mu neku muziku stalno. i da sam vrištao kao da me kolju bez razloga u tramvaju kad sam se vraćao doma upoznaoi sam se s nekim skitnicom od 60 godina u tramvaju, pa smo se skompali. rekao mi je da je on ivan ćurković, nekoć jako poznati golman . ne znam jel srao, il ne, ali nisam dobio takav dojam.uglavnom, iskrcali smo se ja i skitnica u dubravi i počeli tražit nešto šta je još otvoreno da možemo pit zajedno, ali već je bilo 3 ujutro... onda je on reko da možemo do njega pit. ja sam, pijan ko guzica reko da može, da idemo. onda smo se opet ukrcali u tramvaj i krenuli. na kraju nismo završili kod njega, jer ili je bio prepijan da se sjeti di živi, ili nije ni imao kuće pa me samo zavitlavao da ima društvo  . bilo kako bilo, napravili smo krug oko čitavog grada, pili iz boca ostavljenih po tramvaju, pušili na svojim sjedalima, drečali zajedno na ljude, i pišali po tramvaju HAHAHAH! isuuuseeee! došao sam doma u 6 ujutro, fakat je bilo bizarno.a dan poslje toga smo se davor i ja ubili ko kreteni i završili u 3 ujutro kod katedrale. prije toga sam bio s Paulom i njim u melinu, grijali smo se jer smo se smrznuli preko svake mjere, i konobar me kao znao i častio nas je pivom. gledali smo neki tv sa nekim smješnim slikama i urlali od smijeha, kao da smo drogirani bili. da, i onda smo u 3 ujutro onak, ležali na podu pred katedralom, i promatrali sat vremena nekog bradatog klošara koji je kao zaklan spavao na klupici. imao je neke mačke koje su ga pratile, i mi smo se pokušavali približiti tim mačkama, ali smo bili pijani i glasni. bježale su, a mi smo išli za njima na sve četiri na sred ulice, puzali za njima po blatu da im pokažemo da smo ponizni i bezopasni, ali mala četveronožna đubrad je bježala. nova pošiljka dolazi dok se sjetim nečeg, i dok ulovim vremena, sad bi kao trebo učit, jel, za faks. govna, govna, proljev... da...  |
28.10.2007., nedjelja
hmmm
|
nešto sam bezvoljan danas jer me sve boli, ne znam koji mi je vrag - ali jednostavno moram bar u kratkim crtama opisati što se događalo u zadnja dva vikenda. prije tjedan dana smo ja i davor bili toliko pijani da nismo bili u stanuju otići na lovrin rođendan. sa ribnjaka smo nekako završili u boogaloou, na nemam pojma čemu, nije mi ostalo u sjećanju štoi se događalo unutra makar smo kasnije nažicali pare i ušli. tamo je prvo sranje nastalo kada je davora ispred ulovio neki vrag pa je, usprkos tome što sam ga ja pokušao spriječiti, ključevima izgrebao neki auto. onda smo se udaljili od tamo, da nam neko zbog mutavog davora ne bi slomio pičku. lutali smo okolo i razbacivali smeće po ulici, a davor si je nataknuo neku vrećicu na glavu i lutali smo okolo i žicali noseći u rukama neki iskasapljeni i izmasakrirani kruh koji smo nabavili u pekari nakon toga je on htio nazvat svoju curu i reći joj da će je prevarit ako za pol sata ne dođe pred boogaloo. derao se i psovao i skvičao i prijetio na govorinici, da bi na kraju shvatio da je zaboravio utipkat broj i da u biti priča sam sa sobom, LOL! onda se upoznao s nekim klošarom i pričao 2 sata s njim kako je to bilo dok je on bio mlad. onda je ipak došla njegova ženska i on se počeo pijano bacati na nju i rušiti je u grmlje kraj ceste, tako da su im se vidjele samo noge kako vire iz grmlja, i ova kako se otima a davor je neće pustiti i pijano vrišti i zapomaže nešto nerazumljivo. uglavnom, da skratim, vrhunac večeri je bio kada se davor zbljuvao, pao u to, i počeo lizati vlastitu bljuvotinu s poda na sred ceste!! i ustanovio je da uopće nije lošeg okusa! LOL! a u ovu subotu, tj, prekjučer - je bio dan kada sam ja pretjerao izvan svih granica. ne znam što sam sve pio tokom cijele noći, ali znam da sam bio dobro raspoložen i zato se odlučio naroljati do kraja. pa i jesam. završilo je to tako da više nisam mogao stajati, i pogrbljeno sam puzao uokolo, vrišteći na ljude. onda sam počeo pričati besmislice, mislim da sam mljeo kojih 2 sata bez prekida. pričao sam nekim ljudima koji su se stalno odmicali od mene u strahu. pričao sam im kako treba ubiti čovjeka, o psima, o mutavim ljudima, o krvoproliću, o besmislenim temama koje su mi prve padale na pamet, i sigurno sam strašno izgledao tako pogrbljen slineći i vičući i stalno im se primičući jer su oni stalno bježali u strahu. onda sam se zrigao, a oni su mislili da ću se sad konačno smiriti i pustiti ih na miru, ali ja sam samo prihvatio novu bocu i nastavio piti i srati okolo kao da se ništa nije dogodilo. onda me obuzelo neko ludilo i počeo sam nakon kojih pol sata prosipati vino okolo i razbio sam bocu o klupicu i komad mi je ostao u ruci. svi oko mene su počeli bježati jer su predosjetili nevolju. ja sam se počeo luđački smijati i vikati te sam se zavrtio oko sebe što sam jače mogao i nasumično ispalio taj komad stakla u neodređenom smjeru, te pao preko neke kante za smeće u blizini i srušio se u blato, te tamo ostao zapomagati jer sam bio prepijan da se dignem. mislim da nisam nikog uspio pogoditi sa staklom jer mislim da sam čuo zvuk kao da se rasprsnulo u zid, heh nakon toga je davor mene, za promjenu, morao vući kući dok sam ja posrtao i padao i vrištao cestom , i pridržavati me da ne izletim pod neki auto što je stalno izgledalo kao da ću napravit. dan poslje mi je bilo užasno loše, pa nisam išao nikud, a i danas mi je loše još uvjek. ali ne toliko, malo mi je bolje. i tak, opet sam na antibioticima, i sve to. hmm... |
14.10.2007., nedjelja
kurac i noge
|
šta je to, jebote, bilo sinoć? opet kaos. izašao sam van s davorom, i prvo smo išli oko maksimira nekim uličicama i tražili sjedište Gamadi, skupine underground hr pisaca. kada smo ustanovili gdje je to, otišli smo pit, a ja odlučio fotokopirat neka svoja sranja i donest to tamo jedan od idućih dana. vani je sve ličilo na to da se neće baš pit, jer smo imali samo za litru vina po svakom, i to nas je deprimiralo. ali smo zatim sreli pulu i frendice te smo počeli pit, i dobivat još vina. nemam pojma od kud je stizalo, ali bilo je tamo, stalno novo i novo. dok je većina ljudi morala ići doma, ja sam nakon popijene litre skužio da okolo po ostatcima u bocama ima još najmanje jedna litra, pa sam si to pretočio u svoju bocu, i imao sam iznova litru, ali ovaj put nije bilo čisto već nekakav bambus. neko me još častio pivom, i već sam bio olešen od pića, a onda je davor doveo neku žensku, a ona rekla da možemo svi kod nje (ja, davor, i još neki lik) jer je sama doma, i da možemo tamo nastavit pit. normalno da smo krenuli. putem smo ja i davor bili već mrtvi. vrludali smo ulicom i bauljali , i stano gubili ovo dvoje iz vida. našli smo neke kokice u smeću, nenačete skoro, pa smo ih ponjeli. od nekud se stvorilo još dvije litre vina, nakon što sam dovršio svoju bocu. nije mi bilo jasno od kuda to vino stalno curi. uvijek kada se čini da se nećeš napiti, onda se najviše ubiješ obavezno. to je zanimljivo. ušli smo u autobus i počeli se voziti. bili smo mrtvi, i padali smo po busu u zavojima , derali se, rasipali kokice i vino svuda okolo, a ljudi su nas gledali sa zgražanjem. prazne boce kotrljale su se posvuda po podu. vozili smo se novim zagrebom nemajući blage veze gdje idemo. davor je u busu zbario neku poznanicu, a šminkeri iza nas su se s nevjerovanjem smijali gledajući ga.došli smo u tu kuću. bili smo negdje u, mislim, Utrinama, ali nisam siguran. kada smo ušli, malo smo pušili i pili, i jeli sve što nam je došlo pod ruku. sigurno smo predstavljali strašan prizor. napravili smo neku štetu u stanu, mislim da je tako nešto bilo, ali ne mogu se sjetiti što je to koji kurac bio. nešto smo pokvarili, ili zaprljali ili razbili, ne znam. uglavnom, onda je davor odjednom legao na pod i počeo ovu žensku dirati po nogama. točnije, stopalima, LOL! i stalno je pijano mrmljao kako je to njemu užasan fetiš, i kako je to oduvijek htio, da mu neka ženska s nogama dira kurac! i nekak je nagovorio ovu žensku da skine čarape i dira ga po kurcu prek hlača!ja sam skoro crkao od smijeha kada sam skužio što se događa. sjedio sam za stolom i davio se od smijeha, i proljevao vino. onda mi je to dozlogrdilo. i otišao sam negdje u drugu sobu da budem sam jer me sve boljelo i bilo mi je zlo. davor na kraju nije stigao nigdje dalje u svojim igricama sa ovom ženskom, tim bolje. jer, i on ima curu, a i ona dečka! jebo ih ja! neko vrijeme sam, kojih deset minuta spavao u nekom krevetu, zavukao se totalno pod deke, a onda me neki vrag uhvatio, i počeo sam urlati u sred noći u toj zgradi, brijem da su me svi živi čuli, moje luđačke krikove . nakon toga su ostali otišli svi spavat u taj krevet, a meni se više nije spavalo, pa sam visio za stolom u kuhinji, pio i pričao sam sa sobom.probudio me zvuk zvonjave mog mobitela. skužio sam da ležim izvaljen preko neke stolice, totalno ubijen, sa hrpom smeća i boca razbacanih uokolo. ostali su još spavali u drugoj sobi ko zaklani. a ja sam skužio da se RAZDANILO! JEbote! javio sam se na telefon. to su bili starci koji su me psovali da gdje sam više. shvatio sam da moram krenuti, da je sad vrag odnio šalu i da smo pretjerali s raspašoom. pogledao sam na sat. Jebote! bilo je sedam sati ujutro! još sam bio pijan, i na potpuno drugom kraju grada, da ni sam ne znam gdje, u nepoznatoj kući! uletio sam vičući u drugu sobu i lupajući davora: "diži se, jebotebog, diži se!! jel znaš ti kolko je sati, jebem ti krv?!?!" lik se probudio i totalno šokirao kada je skužio da je jutro i gdje smo završili. stvar je u tome da je on još taj dan bio rekao starcima neka ga očekuju ranije, hahaha! pa, zakasnio je doma samo kojih 10 SATI HAHAH! brijem da je tako najebao kad je došao doma. ja sam došao doma u 8, spavao do 2 poslije podne. jebote. |
13.10.2007., subota
Nisam još mrtav! Eto mene opet!
|
dakle, ja krenuo na faks, i tako to. već prvi dan sam sjedio alkoholiziran u učionici a ići će to valjda nekak. neke stvari će bit zajebane , neke neće tako jako, a valjda bum se nekak provukao i prošao.za sad se još ne trgam od posla, al sljedeći tjedan bi mogo početi. al dobro, dosta o faksu. od boljih pijanstava trebao bih spomenuti, jedno od prije tri tjedna kada je davor bio sam doma pa sam došao do njega. imali smo ispečene pizze, naljevali si neku žesticu sa okusom naranče, koja je bila prefina , i guštali se ko budale. uključili smo tv i pili i gledali onu parodiju This is not another teen movie, il tako nešto. ali. postajali smo sve pijaniji iz minute u minutu. dokrajčili smo jednu žesticu, zatim smo otvorili drugu, a u frižideru smo imali još kojih 6-8 piva. počeli smo se drapati od smijeha i urlati, tresti se na kauču i proizvoditi luđačke zvukove i kretnje. zatim je u sobu upala dugačka zraka svjetlosti. davor se pokušao popesti na nju, hodati po njoj. da. a i ja sam mislio da je to dobra ideja. bacali smo se u zrak i pokušavali zakoračiti na nju. skoro smo si slomili čeljust kada smo padali na pod.zatim smo otišli na kat, i ja sam otvorio prozor, i počeo vikati na susjedstvo , i psovati ljude na ulici i bacati stvari kroz prozor. na sreću mi pod ruku nije došlo ništa veliko ni vrijedno.onda je davor uključio anal cunt i cannibal corpse , i počeli smo mlatiti sa sobom uokolo i rušiti stvari. onda mi je došla jedna čudna ideja jer smo bili kraj kružnih stepenica koje su vodile do prizemlja. pitao sam se kako bi bilo baciti se niz te stepenice. zato sam viknuo prema davoru: "e, vidio ovo!", i bacio se niz njih. jako me boljelo. ali to nije spriječilo davora da se baci za mnom, niti mene da to opet ponovim. skoro smo si slomili vrat, ali bilo je zanimljivo. več je bila večer, a iz te kuće su se čuli padovi, razbijanje, urlanje iz petnih žila... pa ja fakat ne kužim kak neko nije pozvao policiju. onda smo ošli na ribnjak i tamo dovršili tu drugu polupunu bocu žestice.i jučerašnje opijanje je bilo poučno, i izmaknulo je kontroli kada su svi otišli i ja ostao bez ljudi koje poznajem uokolo. prvo sam u društvu popio 1,5 litru vina, a paula mi je dala i malo vermuta. zatim, nisam se ni snašao, a svi su se pokupili. a meni se još pilo. pa sam našao nekog lika, trebu i njihovog frenda. žicao sam ih cigaretu, a oni su me pozvali na piće, jer više nisu mogli sami. reko-jebeno. dali su mi neku pivu, pa sam je eksao. onda je tu bilo i par deci rum kole, pa sam i to eksao. nakon toga sam dokrajčio i njihovo vino. onda sam počeo pričati gluposti i urlati, pa su mi se smijali. kada mi je to dosadilo, šetao sam uokolo, i bljuvao. zalio sam dosta drveća, obrisao se i krenuo na tramvaj. sjećam se da sam krenuo na noćni. sljedeće čega sam bio svjestan je da spavam totalno ubijen na stanici, i da je tramvaj prošao prije par minuta dok sam ja spavao. nije mi se dalo čekat noćni, pa sam propješačio pol puta do doma. došao sam doma oko 3 i nešto hmmm... što li će biti danas? |
12.09.2007., srijeda
moja kompilacija najekstremnijih underground glazbenika
|
i tako, ja opet radim. ovaj put radim kao radnik u tvornici, u sklopu pokretne trake i poslova oko nje. ovaj posao je podnošljiv i ljudski, makar je plaća kriminalno mala. šerafim vijke, spajam žičice, i slažem pizdarije. sve je to ok, i nije uopće bed ni teško osim što moram stajat osam sati i što je dosadno i zatupljujuće. brijem da ću si malo nabildati desnu ruku. naime, ja tamo moram zašerafit velikom brzinom ključem kojih 300 matica na dan, i to velikom brzinom i jako zatezat, tak da samo moram pumpat gore dolje s rukom ko blesav. al nije bed, nakon par dana se čovjek priuči. ekipa je također veoma prijateljska i ok, sa samo jednom ili dvije iznimke. i šefovi su ok. tu i tamo se nađe neki neurotični radnik koji živčani na sve oko sebe, al to je zanemarivo. da, danas mi se neka baba zaderala: "JEBA TI HITLER MATER!" , LOL! ima i jedan novi što je sa mnom kod kojeg me živcira što je nesposoban i slabiji od mrava pa stalno jeca da niš ne može i da ga boli i da je iscrpljen, pa sam ja većinu vremena morao raditi za dvojicu. grrr al dobro. i Lovro je dobro proreko neki dan kada smo se sreli da kakav sam ja već, da ću sigurno već prvi tjedan otkrit ko pije također tamo i udružit se s njima i pit na poslu. tako je i bilo, LOL. u petak i ponedjeljak je jedan ludi partyaner tamo imao boce vina, bog ga blagoslovio!! i niko drugi nije htio pit, pa je meni dao većinu :)))) a tako mi je trebalo, stalno sam mislio tamo kako bi bilo dobro bit vani a ne radit , i napit se. hehe. uglavnom, zato jer radim, nemam baš nekih novih i originalnih priča o pijanstvima u zadnje vrijeme (al zato se šapće da će ove subote bit kaos :) pa ću zato popunit post nečim drugim što mi je zanimljivo. naime, kao veliki ljubitelj underground avangardne i eksperimentalne ekstremne muzike, odlučio sam objavit tu uploadanu track po track kompilaciju najekstremnijih underground muzičara koju je upravo kompilirala diskografska kuća Nonexsisting Motherfucking Label, koju sam upravo ovog časa izmislio, ROFL! cilj joj je predstaviti vam do kuda je moguće ići sa ekstremima u glazbi, i približiti vam uratke totalno underground "muzičara", za koje inače vjerojatno nikada ne biste ni čuli. pa, evo ga, sve je uploadano na filefactory, od kuda to možete skinuti bez problema da bi to poslušali ili sejvali. stranica za download vam se otvara pritiskom na ime pjesme. - UNDERGROUND'S BIGGEST EXTREMES VOL. 1 - - M1dy - Tokyostyle speedcore Prvi na kompilaciji je legendarni japanski artist M1dy. Ovdje se radi o ekstremnoj elektronskoj glazbi, speedcoreu, točnije - veoma veoma ubrzanom i nasilnom tehnu. što se mene tiče, ovo je najbolja speedcore pjesma ikada stvorena, i definitivna je legenda tog veoma ekstremnog pravca. Ova pjesma je sa M1dy-evog albuma Speedcore dandy xxx - target=_blank>ScreamerClauz - Corpse fucking Sljedeći je bizarni ScreamerClauz, koji inače djeluje u dubokom undergroundu, i glavna su mu inspiracija horror filmovi, te koristi sampleove iz istih u njegovom ultranasilnom i perverznom speedcoreu. Što su pjesme perverznije, uvredljivije, i nasilnije - on je sretniji. Ima veoma prodorno i nasilno producirane beatove, što pmaže da tijekom slušanja potpuno izgubite razum. Ovaj track nije objavljen niti na jednom od njegovih albuma, koliko ja znam, već se može skinuti sa njegove stranice. Khanate - Skin coat Sa superbrzog prelazimo na supersporo. Drone. Ovo je jedan od boljih i poznatijih drone bandova, makar je drone pravac sam po sebi potpuna nepoznanica u svijetu glazbe. radi se o što sporijem mučenju i silovanju slušnih organa kroz što duže i tjeskobnije trackove. gitare cvile kao da im pile žice, a vokal je priča za sebe, kao da će umrijeti od neke strašne deformirajuće bolesti svakog trena. Track je sa njihovog self titled cd-a. - Bowel stew - Anal abortion of mongoloid foetus Ovaj totalno bolestan i perverzan pornogrind band je ono sa čime ćemo opet ubrzati atmosferu. Svirka je nasilna, brza i cvileća, a vokal je nešto do sad nečuto i neslušljivo. naime, izopačen je sa tonom efekata, te zvuči kao pomahnitali vodokotlić, doslovno. Bizarno sranje! Track je sa cd-a Necrocannibal rites... - Abruptum - De profundis mors vas consumet Ovaj track vjerojatno nije preporučljivo slušati kada ste sami doma u mraku, ili na drogama. Doslovno vas ubije u pojam i totalno izludi ako mu to dopustite. Abruptum je inače dark horror ambijentalni projekt, a ova pjesma im je iznimka, i ne liči ni malo na većinu njihovog opusa. Vokali su takvi da ćete ih se noćima sa užasom sjećati kako zavijaju i plaču te urliču, a pozadinski zvukovi bi svakoga natjerali da zadrhti ako se usredotoči na njih. Abruptum je i inače poznat po bizarnostima unutar banda - od toga da povremeno jedan od dvojice članova samo nestane i nitko ne zna mjesecima gdje se nalazi, do toga da je jedan bivši član odmah nakon izlaska demoa potpuno prolupao od šoka i izašao iz banda te se učlanio u crkvu. Ovaj track je sa istoimenog cd-a. Anal cunt - loser Dečki kojima ništa nije sveto, i jedni od najproblematičnijih propalica na sceni. Muzika je noize grind. A Anal cunt kao band poznat je po mnogim pizdarijama; kao što su tučnjava sa publikom na koncertima i hapšenja poslije toga, bacanje stolica u publiku, neprestalno opijanje i drogiranje apsolutno svim drogama non stop, nepostojanje tekstova na prvim cd-ima, pokušaji da se snimi cd koji će vam sjebati zvučnike kada ga kupite i upalite, pa onda pljuvanje i ismijavanje sa svime i svakime: poznatim osobama, bolesnim i hendikepiranim ljudima, pederima, nigerima, žutima, židovima, ženama, crkvi, nasilju nad djecom, drugim bandovima... i tako unedogled. Ovaj kratki track je sa njihovog albuma Everyone should be killed. Impaled northern moonforest - Grim and frostbitten moongoats of the north Ovaj projekt vokala Anal cunta je u biti parodija na black metal, i naziva se akustičnim black metalom. Svodi se na sprdanje sa black metal stereotipima, drndanje black rifova po akustičnoj gitari, ritam podlogu bubnjanjem po koljenima i krevetu, i mutavim vokalima. Veoma je smiješno, i nevjerojatno. Track je sa albuma Burn in hell Boris & Merzbow - Waterfuzz ako postoji neka granica u ekstremnoj muzici, onda je japanski manijak Merzbow sigurno prelazi. Ovdje je riječ o ekstremnom i neslušljivom (i povremeno ambijentalnom) eksperimentalnom noiseu. Ne mojte se čuditi ako od tracka dobijete tikove ili napadaje, ili vam se počne priviđati, jer to je sadističko poigravanje sa frekvencijama preko granice ljudske izdržljivosti. nemojte reći da vas nisam upozorio. Track je sa cd-a koji je Merzbow radio u suradnji sa Japanskim dronerima Boris, a zove se Megatone. Sunn O))) - Richard Evo nam i kraljeva drone metala, totalnih perverznjaka koji se poigravaju sa šumovima i vibracijama do same granice gubitka razuma. Pjesme su im dugačke i krčeće te ekstremno spore i pile vam razum sve u šesnaest. Neponovljiv bend, neponovljivi sadisti. Track je sa albuma 00 void. The berzerker - Cannibal rights Ne može brže od ovoga, a da je odsvirano na pravim instrumentima, ljudskom rukom! Nevjerojatni industrial death/grind manijaci sa maskama iz Australije! Brutalno! Track je sa self titled albuma. Dj sheize - A merry little nuclear winter Na ovo neću trošiti slova! Trebate čuti ovaj extratone/splittercore mix da biste vjerovali! Ovo je sam vrh ekstrema! odvest će vas u grob ili potpuno izluditi. Anaal Nathrakh - The supreme necrotis audsdance black metal iz pakla! ovo je jedan od najmorbidnijih bm grupa koje sam čuo. Toliko ispoljene mržnje i nasilja... nevjerojatno! A vokal je posebna priča - zvuči kao pomahnitali luđak na tripu kojem su oderali kožu i bacili ga u bačvu soli! Track je sa cd-a The codex necro. Mister Joker - Extreme extratone I za sam kraj, najveći od svih ekstrema. Donosim vam puni mix set neponovljivog i nevjerojatnog manijaka Mister Jokera. Psihopatski extratone splittercore nadmašit će sve vaše i najluđe predodžbe o apsolutnom ekstremu!. Beatovi od par tisuća meatsa per minute, distorzirani zvukovi koji vam režu mozak i od kojih se čini da ćete se razletjeti na komadiće. Cijeli set traje preko sat vremena, i dugo se skida, ali vjerujte - isplati se, ako tražite apsolutno nasilje i ekstreme. Sam Mister joker u zadnje vrijeme također u svom životu ispunjava svoj manijački profil; od izopćenja iz speedcore/splittercore zajednice do optužbi za kršenje autorskih prava i krađe samplova, do sumnje da ima nekakve veze sa dječjom pornografijom. Mister joker. Da je dvoje takvih, ovaj svijet to ne bi izdržao. *** eto to je sve, za kraj samo želim još prepisati jednu pjesmu iz dadaističkog pokreta. zašto? da poslije ovog dokažem i pokažem kakvi sve ekstremi nekoć vladaše medijem knjige, kada medij muzike još nije bio raspoloživ. Inače, sami dadaisti su bili pokret sa početka 20 st, i zalagali su se za potpuno uništenje umjetnosti, ljepote, povijesti, tradicije, baštine, za negiranje smisla i pljuvanje po svijetu, za bombardiranje muzeja i akademija. kada bi ih pitali što njihova umjetnost znači, odgovarali bi: "apsolutno ništa." Ovu je napisao manijak Hugo Ball Naricaljka ombula take bitdli solunkola tabla tokta tokta takabla taka tak Babula m'balam tak tru - ü wo - um biba bimbel o kla o auw kla o auwa la - auma o kla o ü la o auma klinga - o - e - auwa ome o-auwa klinga inga M ao - Auwa omba dij omuff pomo - auwa tru - ü tro-u-ü o-a-o-ü mo-auwa gomun guma zangaga gago blagaga szagaglugi m ba-o-auma szaga szago szaga la m'blama bschigi bschigo bschigi bschigi bschiggo bschiggo goggo goggo ogoggo a - o - auma nevjerojatno O.O nije li? možete li vjerovati da se tako nešto fakat štampalo i objavljivalo? a cijeli pokret je više manje takav. |
23.08.2007., četvrtak
ko je odrezao sisu zeki roĐeru??
|
jebote, ima se o čemu pisat.. i sve bi to bilo lijepo i ok da ne moram ovo sve pisat po DRUGI PUT!! da, prije par dana neki geekovi iz blog.hr-a su se dosjetili, jer valjda nisu imali šta pametnije raditi, da promijene izgled servisa i nadodaju razna sranja i pizdarije. ok, njihov problem ako nemaju život, ali.. ALI!! u to vrijeme htjedoh baš objavit ovaj isti post koji sad ponovo pišem, ali post nije bio objavljen već je nestao. zbog tih radova. nakon što sam sat vremena pisao.  pa htio sam im majku raspolutiiiit! i onda mi se još otvori obavijest gdje mi kažu da je to zbog radova, i hvale se kako će kul sve novo bit, i da će onda imati AUTOSAVE! ma bravo, gamadi, GaMaDi, GAMADI! morali ste mi sjebat i poništit cijeli post u nepovrat da bi me obavijestili da ću u budućnosti imati autosave! hahahahAHHAHAHAHaHHHAHhHAHAHh ali, dobro. šta sad. idemo isponova. *** subota. u subotu sam izašao van sam. došao sam sa litrom Črnjaka na ribnjak. Črnjak je vino koje inače pijem sad od kad sam se s mora vratil, to je bilo otkriće ! košta samo 13 kuna, a baš je jebeno! Režek recimo dođe 10, al razlika između ovoga je kao nebo i zemlja! bolji je i od Vrbaneka, Fešte, Velog jože, svih tih pizdarija. skoro da je u rangu s venusom, al nije tolko slatkast, malo je gorči. uglavnom, i dođem ja na taj fiš, a nema nikog skoro. to je tako sad počelo bit ovog ljeta, i bit će tako sve do početka škole, kao i svakog ljeta. sad svi idu pred gej Melin. i sjedim ja tamo, malo pušim (u zadnje vrijeme mi se smanjuje potreba za cigaretama, ima dana kada jednostavno zaboravim na njih, zaboravim zapalit uopće kad sam vani. al mi se zato povećava želja za alkoholom ), malo pijuckam i tako, nezainteresirano gledam oko sebe. nakon nešto vremena dođu neki mladi ljudi i sjednu nasuprot mene. i samo sjede. ništa ne rade. jedva da pričaju. ništa. ja samo čekam kada će netko od njih izvući bocu vina, ali ne. oni samo sjede. izašli su van i sjede kao da su mrtvi. ko da sam sjedio nasuprot kašete mrtvih riba. samo čekaju. čekaju da se nešto dogodi, a da to ne moraju oni pokrenuti. to mi je bilo tužno, i frustriralo me, pa sam otišao prošetat okolo da se ne bih nervirao bez razloga. tako sam nabasao na neke od ljudi koje poznajem od prije s ribnjaka. pričali smo neš, i tako to, i onda su me nagovorili da odem s njima do melina pod izlikom da ću tamo moći nažicati još cuge. inače, opet sam shvatio koliko puno ljudi čita ove moje pizdarije. kada sretnem nekog vani, s kim se nisam duže vremena vidio, počnem mu pričat nešto, a on obično uvijek odvrati: "da, da, znam - čitao sam na blogu." hahah došao sam do melina, i odmah mi se smučilo. tamo je tako užasno. svi ti ljudi razbacani po podu kao jebeni zijevajući tepih, i samo čekaju nešto, čekaju neki kurac. ti ljudi ne znaju što bi sa sobom, jednostavno kao da im je život prošao, i sada su zauvijek zarobljeni u nekom međusvijetu, pred tim jebenim melinom . čekaju, u dosadi i očaju, da se bilo što dogodi. čekaju da im se netko OBRATI, da RAZGOVARAJU, da STEKNU PRIJATELJE... cijelo vrijeme trunući u vlastitoj nemogućnosti da učine nešto za sebe.ne znam, možda sam ja samo lud, ne znam s ljudima, i živim u zabludama. ali, ako je tako - zašto su onda svi oni TI koji se dosađuju, oni kojima se svaki dan čini kao isti, koji osjećaju beznadnu prazninu u sebi, koji osjećaju da ništa nije ostalo za učiniti nego upasti u monotoniju..? ja nemam tih problema, ma bio ja u pravu ili u krivu. uglavnom, nisam mogao ništa nažicat, jer se ne znam odnosit s ljudima , pa sam nakon 10 minuta odjebao s tog užasnog i tužnog mjesta. krenuo sam prema Jurjevskom, mojem najdražem mjestu u zg, na koje sada više gotovo nikada ni ne idem. stigao sam tamo, prošao pokraj 200-godišnjih grobova pa kroz šetalište. još mi nikako ne ide u glavu kako je nekom došla ta ideja da oko starog groblja napravi šetalište i park. uglavnom, sjeo sam se tamo na jednu znakovitu klupicu, na kojoj sam prije često obitavao sa svojom prijašnjom ekipom, dok sam tek bio počeo izlaziti. zanimljiva stvar kod te klupice je da je baš kada god smo se bili sjeli na nju, noć nije mogla proći normalno. ili bi se svi krvavo posvađali, ili bi se dogodila neka pizdarija. kad bi se sjeli na bilo koju drugu klupicu, sve bi proišlo normalno, a večeri na onoj - obavezno kaos. počeo sam tragati za nekakvim komadom papira u svojoj torbi jer sam imao inspiracije. našao sam neku staru zgužvanu kartonsku ambalažu nekih jeftinih baterija. rascijepio sam karton kako se samo karton može rascijepiti i dobio par malih listova. počeo sam pisati neke pizdarije pijući vino. onda sam se baš sjetio da su prije par godina odmah nadomak te čudne klupice ispod ceste našli kosture za vrijeme radova dok su zamijenjivali neke cijevi (to je istina, ne glasina - bilo je i u novinama). baš dok sam počeo razmišljati o tome i osjećati nelagodu, te vać tada veoma paranoično buljiti po okolnom grmlju, ulična lampa iznad mene je samo iz čista mira napravila PAF! i zgasila se. na par sekundi sam ostao u totalnom mraku . a onda sam počeo šturati cestom kao blesav, sav naježen.nakon toga sam dovršio onu pizdariju što sam tamo započeo, napisao sam do kraja na uličnom pločniku, i popio sam vino do kraja. onda sam malo besciljno lutao gradom, dok me iznenada nije pozvao frend Isus, koji je radio noćnu na kiosku. otišao sam do njega, a on je bio pijan kao deva , slistio je kojih 10-ak piva tamo za pultom. "to je da dođem na istu valnu duljinu sa mušterijama sad", rekao je. što je i bilo logično, jer su mu tak po noći dolazile same propalice, pijanci i prostitutke. onda je meni počeo nuditi da besplatno pijem, a mislim - ko sam ja da bi odbio.? , pa sam zrokao još u sat vremena kojih 5 pivi. onda sam polako krenuo doma. bilo je 3 ujutro, i ja sam bio mrtav pijan. posrtao sa po ulici i mutilo mi se u glavi. nekako sa sjeo u tramvaj, i zaspao u njemu. probudio sam se na okretištu u Dubcu, što me veoma ogorčilo jer sam jebeno totalno promašio svoju stanicu i otišao par velkih kvartova dalje.došao sam doma oko pol 5, i, čini mi se, malo rignuo nedaleko od kuće pa ošo spavat .*** nedjelja. nedjelja je bila TAJ DAN . taj dan smo se Pula i ja dogovorili da ćemo ić u ZAbok. Probudio sam se ujutro i imao sam osjećaj kao da mi se krdo bolesnih jazavaca cijelu noć opijalo i vrištalo u glavi. imao sam omanjih problema sa ustajanjem , o da. a onda još i kaos u gradu, gdje je sve sjebano vozilo, pa sam morao presjedati 5 puta i jedva sam dospio do centra. ali od onda na dalje je sve bilo dobro i kako treba. našao sam se s Pulom i ošli smo kupit cuge, pa na vlak, sretni.vlak je izgledao kao da putujemo u rusiju, ili još bolje - Bratislavu! svaki čas sam polu-očekivao da se kraj nas ugura samo neki penzić sa drhtavim rukama i počne pričati pizdarije i jesti salaticu (if you know what I mean, hah hah). putovanje vlakom je jebeno brzo prošlo, i eto ga - bili smo na pogrešnoj strani Sljemena, bili smo u zaboku. zabok je inače malo mjestašce sa puno zelenila i malo dućana te jednostavnim prigradskim kućicama. tu i tamo koja birtija, poneki dućan, i to je to od gradskog luksuza . puno brda i gotovo kraj svake kuće polje ili vinograd. kada smo stigli, zaputili smo se tražiti mjesto gdje ćemo se skrasiti i piti. uz put smo odmah vidjeli i veliki tvornički dimnjak koji je samo produbio moje asocijajuje iz vlaka haha . veliko otkriće i prizor koji me apsolutno oduševio bio je kada je glavnom ulicom tamo pokraj neke poslovne zgrade (brijem jedine) travnjakom protrčkarala kokoš!nakon kraćeg lutanja smo našli neki dječji parkić gdje smo se skrasili na drvenim penjalicama, i nekoj kućici. nakon kratke ali brutalne borbe s paukom, on nam je ljubazno prepustio to mjesto i otišao u vječna lovišta . otvorili smo boce i pili, te se izvalili kao gospodari zemlje tamo, i bilo je jebeno.inače, uvijek kad tako negdje odem, zahvati me potpuni osjećaj slobode. više nikome ne moraš odgovarati, nikoga ne poznaješ na ulici, nema staraca ni policije. sam si svoj gospodar, i da se odlučiš i ne vratiti, nitko ti ništa ne bi mogao. nije da bih se na to ikada i odlučio, ali sama ta mogućnost koju u tom trenu imaš... pili smo i penjali se po penjalicama i toboganima, te uživali u popodnevu. priljubio sam se uz nju, uživajući u njenoj blizini, proždirući je pogledom , dok nisam shvatio da počinjem imati manijački izraz lica pa sa prestao.nakon nekog vremena se samo od nekud iznad nas, dok smo ležali na zemlji, na penjalici stvorio neki mjesni dečko. imao je kojih 10-ak godina. sprijateljili smo se s njim. odbijao je naše ponude pićem, govorivši da on neće nikad u životu piti. haha, dečko,haha - čekaj još 3-4 godine pa vidi.. uglavnom, pričali smo tamo alkoholizirani s njim, a on nas se uopće nije bojao. općenito, cijeli grad kao da nas je šutke prihvatio. tamo te nitko ne dira, imaš svoj mir, nema smetnje, a kamo li da ti neko dođe srat zbog nečega .popodne je definitivno prebrzo prošlo, i morali smo kretati natrag do stanice. usput smo pokušali ukrasti neko voće , za čim je slijedio vrlo retardiran pokušaj mene da svojoj miloj donesem jabuku, jer, bio sam već alkoholiziran i ušetao sam par koraka u nečije dvorište, i istrgnuo je al mi je pala, a i ja sam za njom pao u grm. al na kraju sam je se ipak dočepao.ukrcali smo se na vlak i tamo i dalje pili, pa malo spavali, pa opet natakali u sebe, i tak, na kraju smo stigli natrag, zaletili se i malo do ribnjaka pa doma. što se mene tiče, taj dan će mi ostati kao jedan od najdražih ovog ljeta. dabog da se ponovilo. *** u ponedjeljak smo oboje ostali doma se liječit, a u utorak smo zajedno otišli na jurjevsko. imali smo fakat dosta cuge taj dan, litru miješanog vermuta, 2 litre vina i prst absintha. sve smo to popili i totalno se urokali. počeo sam pričati besmislice i pizdarije i smijati se, i misli su mi bježale lijevo desno skupa sa slikom. kada smo krenuli pješice do jaruna, putem smo napravili kaos. kada sam danas otvorio torbu, imao sam šta za vidjet . mi smo naime cijelim putem trgali sve što smo mogli i poklanjali si to međusobno. za sobom smo ostavili poderane zidove i uništene travnjake i cvijetnjake. u torbi još uvijek imam toliko strganih plakata i papira i letaka, zemlje kao u priči, kamenja, i puno puno zelenjave i cvijeća. to je bilo zakon.ali bed je veliki što smo oboje bili pijani i tak je ona kasnila puno doma, i onda je nastalo sranje, te je sad u kazni  , a meni je jako žao zbog toga.. al mislim stalno na nju, i makar ona sad mora biti doma, na nekin način je dan i noć sa mnom.na svom putu do doma sam bio strašno pijan i pao sam u tramvaju , a prije na stanici dok sam čekao sam se zakačio za neko metalno sranje i bio prealkoholiziran da bi se oslobodio pa sam kojih 10 minuta samo bespomoćno visio na tome i glasao se.*** na kraju ipak jesam nekako jedva jedvice došao doma taj dan. i od onda se nije ništa pametno događalo.  želim sada staviti par videića na koje sam nabasao, er tolko su mi urnebesni da se ja svaki put skoro ukenjam u gaće od smijeha kad ih pogledam: ooo, da... LOL LOL LOOOOOOOL!! blac metal ist KRRRIEEEG! ----->>hihihi, legendarnoooooo |
13.08.2007., ponedjeljak
more? ne more.
|
vratio sam se, začudo, sa svog ljetovanja. preživio sam. nevjerojatno. dakle. nakon što mi za ljetovanje nije preostalo apsolutno ništa novaca, ja sam ipak nonšalantno spremio kartu za bus u džep, spakirao torbe i sa TRIDESET KUNA krenuo na more , točnije na Vir. potpuno sulud osjećaj. par dana prije sam imao gadnih zajeba sa zubom i kljukao se painkillerima tako da više nisam znao ni kako se zovem, pa sam otišao kod doktora koji mi je dao antibiotike, što je značilo da nema pijenja prvih par dana na moru. skoro sam popizdio. ali dobro. krenuo sam unatoč svemu.našao sam se sa davorom i filipom, te smo krenuli po noći za vir. tamo smo trebali prespavati u kući od lovrinih staraca, i tamo su nas čekali lovro i ana. došli smo na vir ujutro. davor i filip su cijelo vrijeme puta pili u autobusu i izašli van totalno pijani. ja sam cijelim putem htio ogorčeno čupati kosu od bijesa jer nisam mogao piti .onda sam ih ja trebao dopremiti do lovrine kuće jer sam već bio tamo prošlih par godina, i naravno da sam nas sve izgubio jer mi je sjećanje zakurac. sve bi to bilo još lijepo i krasno da nije trebalo ići samo ravno niz ulicu par minuta, ali eto i to je bilo previše i prekomplicirano za mene, pa sam ih nekim zavijutcima i uličicama odveo kojih par kilometara dalje od odredišta, pa smo se trebali vraćati natovareni po suncu.kada su napokon lovro i ana došli po nas i usmjerili nas u pravom smjeru, stigli smo tam i raspakirali se, točnije, bacili naše torbe na pod. bili smo konačno na viru. vir vam je inače sam po sebi jedan prekrasan mali otočić spojen mostom sa kopnom. u biti je oblikovan kao bubreg, sa jedne strane deblji, a sa druge tanji, i po širini ga se može preći za kojih 20-ak minuta, i doći sa jedne plaže na drugu, a po dužini za par sati. to je malo turističko mjesto gdje su uličice male, palme rastu uokolo, kamene ograde i prekrasne kamene i pješčane plaže leže razasuto svuda naokolo, puno je malih uličica, nema puno betona, već samo najskromnija gradnja, puno štandova sa suvenirima, i puno sumanuto pijanih luđaka koji posrću uokolo glavnom uličicom i izbjegavaju udar auta za par milimetara. na viru možete naći sve po svom ukusu, ako volite samoću i priorodu naći ćewte je, ako volite društvo i zabave naći ćete i to, ako volite piti na miru u divljini - možete, ako pak volite skupe restorane i pizdarije naći ćete i to. svatko će naći nešto za sebe. prvi dan, kada je pala večer, svi su se išli napijati na plažu, i tada kao da cijeli otok popizdi, a djeluje tako lijeno, beživotno i nezainteresirano preko dana. svi su se napili ko pizde na plaži, a ja sam pizdio što ne mogu, i buljio krvožedno u njihove boce . oni su naravno morali i podjebavati u vezi s tim cijelo vrijeme.drugog dana je davor bio vjerojatno najpijaniji u cijelom tom razdoblju. počeo je raditi toliko pizdarija, mahati rukama, zabijati se u stvari na ulici, vrištati prolaznicima u lice, bacati se na haube auta, izazivati ljude, da smo svi skoro najebali zbog njega valjda 20 puta i svi smo ga htjeli ubiti. onda je počeo okolo ljude hvatati za guzicu, i uhvatio je i mene, a ja sam mu rekao da prestane ili će mi platiti, a on nije prestao i učinio je to opet, pa sam ga ja svom snagom opalio par puta šakom u rebra. samo se presavio i nemoćno disao, a u trenutku udarca kao da sam čuo neko krckanje. meni je bilo smiješno što sam ga ozlijedio pa sam se počeo na glas smijati i prijetiti mu i dalje. onda me ostavio na miru. ali ne i druge ljude. vikao je za porodicama na ulici, lupao po staklima dućana i urlikao te glasno mumljao besmislice. onda smo ga otjerali od sebe, pa otišli pit na plažu (osim mene). davor je za to vrijeme radio sranja po otoku. poslje, kada je i većina nas bila pijana opet smo ga sreli. vrhunac večeri je bio kada je došepao pred neku radnju gdje su se pekle svinje na ražnju. on je počeo pričati pijano sa prodvavčem:- Koliko vam je kila ovog pečenog ovna tu? - kila ovog je 80 kuna - aha. a koliko vam je ondfa pola kile? - pola kile je 40 kuna - a dobro... a mogu li ja onda dobiti pola od pola kile? nakon nekog vremena još takvog besmislenog razgovora prodavač mu je počeo objašnjavati:- to ti nije pečeni ovan. jesi ti ikad vidio kako izgleda pečena ovca? - ne, nikad nisam vidio pečenog boga. onda su se svi odvalili u smijeh, a ovaj je bio toliko pijan da ništa nije shvaćao.treći dan mi je bio vjerojatno najneizdržljiviji zbog nepijenja. davor je opet bio pijan i mutav, ali nije radio toliko sranja kao dan prije. najveći incident je bio kada sam sa filipom išao i on me častio pizzom u nekoj pizzeriji i nekako je za nama ušao i davor, totalno pijan. počeo je sliniti za stolom i vikati besmislice, a onda je zaspao i visio sa stolice kao crkotina, a slina mu se cijedila . konobarica nas je zabrinuto pitala je li on drogiran a mi smo se smijali.četvrti dan je bio konačno dan kada sam ja počeo piti. mogao sam početi tek u 11 navečer, kada prestanu antibiotici. do onda smo se svi besciljno vucarali okolo, i došli u neki birc, a konobarica nas je pitala sviramo li negdje, jer smo, navodno, takoizgledajući, nas petero izgledali kao nekakav bend . mi smo se smijali i lagali da sviramo negdje za par dana.konačno je došla večer i ja sam počeo točiti alkohol u sebe. vrisnuo sam od radosti . skoro odmah me primilo. u roku od pol sata sam bio pijan ko guzica, i lud i živčan na sve oko sebe, u pijanom bijesu. vikao sam na ljude i žalio se i režao okolo u ono malo prilika što bih uopće išta progovorio. neki likovi koji su došli tamo (neki frendovi od davora i filipa) koji me prije nisu poznavali mislili su da sam lud, i gledali me sa sumnjom, pogotovo kada su shvatili da imam nož kod sebe.išli smo virom okolo i vikali. ujutro sam se probudio totalno razvaljen, sa sjebanom glavoboljom, i poželio crknuti. ali nije bilo vremena ni potrebe za gubljenjem istog, pa smo davor i ja čim smo se digli otišli po nove boce i naroljali se nanovo opet odmah ujutro. mojih 30 kn je već bilo potrošeno, i to na bon, i živio sam na grbači drugih, i drugi su mi kupovali cugu jer su imali para, a za hranu sam se snalazio (jeo kod lovrinih staraca ili užicao ili našao na ulici nešto kao nenačeti klip kukuruza, i nalazio sam i cigarete u kutijama koje su ljudi izgubili pijani navečer na ulici). uglavnom, napili smo se već izjutra. ja sam posrtao po kući a davor je opet htio svakoga dirati i razbio je stolicu. lovrini roditelji su nas začuđeno gledali, makar im to nije bilo ništa novo. onda se davor zaključao u sobu gdje smo svi spavali i skinuo se gol i htio drkati , ali je bio prepijan i samo je zaspao gol na krevetu. takvog su ga našli kada su otvorili prozor. polijevali su ga vodom a on je samo pijano vikao i mlatio rukama te ponovno zaspao. negdje brijem da postoji i snimka toga kod nekog na mobu. onda je lovro popizdio i htio ga izbacit iz kuće ali se poslije ipak smirio.kasnije je zaredalo klasično pijanstvo na plaži gdje se nije znalo tko pije a tko plaća. inače, zanimljivo je da lovro ima dva brata od kojih 7 do 9 godina i da su oni totalni ovisnici. oni su bolesni ovisnici o kompu, i ne znaju raditi ništa drugo nego ga igrati i pričati o tome kako ga igraju. pa onda rano izjutro ustanu što prije i počnu vikati iz petnih žila i mlatiti se za pravo igranja na kompu, i lupati i plakati, tako da je tamo nemoguće naspavati se, a čovjek je još i stalno mamuran. ali što se tiče njegovih buraza, sve su nas do kraja ljetovanja počeli podsjećati na totalne junky-e jer takvo što se ne vidi svaki dan. igraju komp po kojih 10 sati svaki dan, besramno lažu da bi ga mogli još igrati, svaka minuta im je važnija od života, sumanuto plaču kad ih makneš od toga, tuku se, nikad ne rade ništa drugo nego samo igraju igrice. kada je netko pitao jednog od braće zašto ne ode nikada na ulicu malo i ne igra se, on mu je odgovorio:"pa igram se ja puno puta na dan na ulici u Morrowindu". uglavnom, dalje nema smisla pokušati pisati nešto po danima ili određenom redosljedu, jer mi se sve stopilo u jedno neprekidno pijančevanje, pa ću pisati stvari onako kako mi padnu na pamet. bilo je tu jednog dana kada se davor nabrijao da iznajmi gej pedalinu pa da se svi vozimo sa njom kao kreteni po zaljevu. meni je to bilo užasno homo i totalno beskroisno bacanje novaca i srao sam mu na to cijeli dan, ali sam na kraju ipak bio u manjini i išli smo se voziti. ja sam samo sjedio gore i ludio od toga što se moramo ponašati kao prokleti homo turisti i natezao očajnički bocu vina, dok su se ostali bacali s pedaline kao da su mutavi. ja sam vikao na njih i prigovarao. na kraju, kada smo se vraćali do obale, bio sam toliko pijan da sam si slučajno opet flašom okrhnuo prednji zub gdje sam već prije na isti način jednom otkinuo komadić. sad sam si rasklimao plombu, i izgubio je navečer u pokuišaju da pojedem kokice nađene na cesti.na kraju su ipak svi zaključili da je pedalina bila totalno gej, i da smo bezveze bacili novac, i ja sam im se pijano smijao. jedan dan sam se bio toliko napio navečer da sam samo bespomoćno ležao na plaži i jedva došao do kuće. ujutro sam se probudio i nisam se apsolutno ničeg sjećao. filip mi je onda pričao da je po noći čuo neku lomljavu, i vidio mene kako pijano ulazim u kuću i razbacujem po frižideru, a onda se legnem na kauč. nakon pet minuta sam ustao i počeo posrtati van, te stao bos ispred kuće i počeo bljuvati i izbuljuvao dvije gnjusne velike lokve rigotine pred ulazom, stojeći u tome. onda sam stajao tamo u svemu tome i ispuštao zvukove i pričao besmislice s filipom, pa onda otišao spavati. sljedeći dan mi je majica bila kompletno zabljuvana a meni nije bilo jasno od kud to, i nisam se apsolutno ničeg sjećao čak ni kad mi je sve to prepričao. onda su se jedne večeri dok sam ja pijan zakrmio sa mp3-jem na ušima nakon što sam našao paketić baterija na ulici sa terase čuli urlici i razbijanje. lovro i ana su se, naime, napili i počeli se mlatiti stolicama i razbijati pokućstvo jedno na drugome. pa je tu bilo i kupanje popodne na koje smo otišli samo davor i ja. totalno se naoblačilo i počeo je puhati vjetar te proizvoditi bolesne bolesne valove, a mi smo otišli na neku daleku plažu gdje je veliko stijenje i kamenčuge i ogromne hridi oštre ko noževi. bilo mi je to vjerojatno najbolje kupanje u životu. bacili smo se unutra i onda očajnički pokušavali preživjeti dok su se na nas bacali valovi koji su nam išli preko glave i bacali nas na leđa i ruke i koljena, mrskajući nam kosti o stijene. bilo je fakat prokleto zabavno, i puno adrenalina. izašli smo iz vode kao da smo se mlatiti cijelo popodne, puni masnica, ogrebotina i posjekotina. dlanovi mi još i sad izgledaju kao da ih je neki hrčak glodao. bilo je naprosto genijalno. pa je tu i bila noć kada su davor i filip nakon dugog i očajničkog traženja i bauljanja po otoku zapomažući: "pičke, pičke... daj mi pičke..." našli neke ženske. ova filipova se doimala relativno normalno, i zadnji dan ju je zbario, a ova davorova... da . on je bio presretan jer je našao najveću drolju na otoku. ženska je kao 6 mjeseci sa nekim likom kojeg iskreno žalim, a cijelo to vrijeme se fukara okolo kad god stigne. tako da kad smo naletili na nju prvo se počela uvaljivati meni, pa filipu, pa davoru, svima po redu. ja i filip smo se zgadili u nevjerici i odjebali odatle, zgađeni količinom droljaštva skupljenoj u toj ženi, ali davoru se to činilo kao dream come true, i savršena prilika da dobije pičke. naravno, nije je dobio, jer je bio preglup i prepijan da se pobrine za svoju najveću želju na svijetu, ali je zbario.jednu večer sam se baš gadno umrtvio i ležali smo na plaži svi kao krepane ribe, i ja nisam cijeli dan pušio jer nisam imao novaca i cigarete, i onda sam napokon užicao nekog, ali mi je pijani davor slomio cigaretu jer ju je htio preoteti, pa sam totalno poludio i htio ga ubiti, te sam ga počeo udarati nogom i cipelariti u bubrege. kasnije je davora natukao neki lik od 40-ak godina udarivši ga i bacivši ga u neko trnje s ograde jer je pričao neke pizdarije na cesti vjerojatno, ne sjeća se, a mi nismo bili s njoim da to vidimo. bio je tu i zadnji dan kada smo pili, i taj dan više nitko nije imao novaca. ostali su našli/skrpali/ukrali kojih 70 kuna jedva jedvice, ali su se prijetili da ništa neće dat meni i davoru jer nismo htjeli na gej kupanje s njima taj dan (btw, na moru sam se okupao sveukupno oko 4 puta ). i tako smo otišli od njih, totalno raščupani, ispijeni, majica punih znoja, bala i rigotine, zubiju neopranih 10 dana i majci nepromijenjenih isto toiko, ne ličeći uopće na ljude, ulicom i smišljajući genijalni plan. prvo, imali smo kojih 1.5 kune u džepu u lipama, i s tim smo morali smisliti kako da se totalno ubijemo. zato smo našli neku praznu pivsku bocu i vratili je u dućan gdje sam ja od prije par dana imao kauciju na pivu, i dobili 2.5 kune, što je sad bilo dovoljno za nekakav narezani sendvič u dučanu gdje smo obično kupovali. došli smo stamo s torbom, i dok je davor tražio sendvič za novce koje smo imali, te je tako ženska otišla sa strane iza pulta to narezati, ja sam krstario dućanom i pretvarao se da nešto gledam i u jednom trenu jer me ženska nije mogla vidjeti jer je rezala salamu iza pulta, strpao sam bocu brandya u torbu. onda sam se vratio i stao do davora. pričekali smo naš jebeni sendvič i nonšalantno izašli van blistajući od sreće. onda smo počeli nalijevati tu litru brandya u sebe i totalno teturali plažom, davor se skinuo i počeo si nekim štapom češati dupe jer ga nije bio oprao već kojih mjesec dana . onda smo se izvalili na kamenje i zabrijali si da moramo biti u dodiru sa prirodom pa smo šaptali da bi sve čuli jasnije. šaptali smo satima, a onda počeli odjednom urlati kao sumanuti. bauljali smo gradom i ispuštali zvukove i graktali na ljude. onda smo pronašli ostale. sjeli smo sa njima i totalno se izmasakrirali od pića. ali meni to nije bilo dosta, i kada je davor opet otišao tražiti onu žensku koja bi svima dala, ja sam dokrajčio brandi, i počeo okolo očajnički žicati ljude cugu, i neke ženske su mi se smilovale, jer sam vjerojatno izgledao kao da ću umrijeti bez još alkohola, pa su mi dale kojih tri deci vodke (čiji je sastav bio genijalan, čitali smo sljedeći dan na boci: voda, etanol.) i to sam popio te počeo sumanuto lepetati i smetati ljudima, pa smo otišli u neku faking kuću napuštenu gdje smo sreli neke zagorce metalce. tamo sam bio totalno ubijen i urlao ljutito besmislice i napisao neku totalno mutavu iretardiranu pjesmu bez smisla markerom na nekom stupu. onda sam pričao neš s lovrom koji mi je rekao da sam se nekako promijenio, da više nisam isti kao prije. ja sam mu pričao o tome kako više teško mogu podnositi većinu ljudi u zadnje vrijeme, da me alkohol ispio totalno i da sam postao živčan i nasilan i da mi se većina ljudi toliko gadi da skoro povratim kada izađem na ulicu, i da više ne znam ništa raditi, da se više ne znam zabavljati,da me više ništa apsolutno ne zanima, da bi se samo napijao i nemao posla s ljudima. onda smo ustanovili da nas alkohol sluđuje i oni su rekli da bi trebali prestati piti, a ja sam se samo posprdno smijao; pokušao sam već i prije i nisam pio mjesecima, ali sam shvatio na kraju da nema smisla. onda sam popio s njima još 2 boce bambusa, i neku ishlapjelu pivu, pa sam se počeo derati i pjevati i biti naporan. onda sam pričao nešto s tim zagorcima i pričao sam nekom liku o svom radu na groblju, a on meni o svom radu u ciglani i tak smo izmjenjivali priče. i tak sam onda teturao odjednom doma, i zbljuvao se pred nekim luksuznim hotelom. nakon što sam se u sred noči dignuo sa kauča na kojem sam spavao i otišao spavati na terasu iz nepoznatih razloga nakon što je filip ušao do mene, probudio sam se ujutro još pijan i glasno se smijao i mumljao u dvorištu. onda sam šetao kućom i odjednom su svi počeli vrištati i gaditi se i vikati na mene da šta mi je to na leđima. meni nije bilo jasno o čemu pričaju jer se nisam ničega sjećao, ali se ispostavilo da imam pseće govno na majici. ja sam, naime, očito bio toliko pijan da sam pao negdje na ulici i legao se na pseće govno i zaspao u tome prije nego li sam došao doma. bilo je užasno. ali smo se poslije smijali do ludila tome.sljedeći dan smo se u 17:30 pokupili za zagreb jer nismo uspjeli naći bus koji ide ranije i to je bilo jučer. danas sam tu. otkrio sam da mi je na desnoj strani nosa puknulo par žilica od sveg tog popijenog sranja, lol! |
